1. U našu školu uveli ste razredno slavljenje krsnih slava. Što ste time htjeli postići? 

Prije svega htio sam kod djece uspostaviti pravilan odnos prema krsnoj slavi. Naime, kada sam počeo  raditi u ovoj školi, u nižim razredima postojao je  jedan eksperimentalni program koji  je u sebi sadržao krsnu slavu. I tada sam prvi put osjetio da,  kada djecu iz prve ruke naučiš i s njima praktično u nastavi primijeniš slavljenje krsne, to doista dobro  utječe na nastavu. Poslije je moju tvrdnju potvrdio jedan nastavnik koji je  radio u Negoslavcima, a  koji je  prvi uveo u školu razredno slavljenje krsne slave. Naravno, ove godine prepoznao sam pravi trenutak da i mi počnemo s tim kako bi  djecu usmjerili prema  pravim osnovama  vezanih za slavljenje krsne slave.  Da shvate,  da slava nije krkanluk, niti jelo i piće, nego da je slava prije svega molitveno sabranje, obraćanje svetitelju, zaštitniku, a preko njega i samome Bogu. 

2.  Peti i šesti razredi su proslavili svoje slave. Jeste li zadovoljni kako su oni to odradili i jesu li ispunili vaša očekivanja? 

S obzirom da je riječ o prvoj krsnoj slavi, ja sam zadovoljan, jer  su učeniciimali priliku naučiti kako domaćin treba dočekati goste. Tada  domaćin predvodeći prisutne  stoji pred ikonom, pred samim svećtenikom, pred Bogom…  S te strane sam zadovoljan. Malo sam nezadovoljan činjenicom da djeca, kao djeca ,obično nisu pojedine stvari shvatila doslovno, ozbiljno. 

3. Hoće li te slave nastaviti slaviti i mlađe generacije ili će birati nove?

Moja prvobitna ideja bila je da slave preuzimaju mlađe generacije, kako koja dolazi u peti razred,trebala bi  preuzeti  slavu od osmog razreda koji je izašao iz škole. Razlog je vrlo praktičan: razmišljam o nabavku ikona  krsnih slava koje će stajati u učionicama. Uostalom, slava je nešto što se ne mijenja, nego se slavi.

                                                                              Novinarka: Jovana Marić