Prva je lokacija je bio kukuruzni put, „Put spasa“. Trenutno kukuruzi nisu posađeni pa nismo mogli doživjeti taj ugođaj. Nakon toga samo posjetili Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti gdje smo se fotografirali uz tenk koji je izložen u znak sjećanja da ih je na toj cesti onesposobljeno oko 400.Poslije smo se uputili u bolnicu. Vukovarska je bolnica bila čudo. Preživjela je svakodnevno granatiranje, ali i dalje je stajala jer je sve više ljudi dolazilo. Čuli smo priču o tome da su ozlijeđeni vojnici pristigli upravo u Vukovarsku bolnicu (kada je vozilo JNA naletjelo na protutenkovsku minu). To je bio znak i dokaz da liječnici i osoblje nisu gledali nacionalnost ni na kojoj se strani vojnik borio, nego su htjeli pomoći svima. Bolnica je neprestano bila granatirana, gađana i napadana od strane neprijateljske vojske. Dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, na stražnji ulaz ulaze pripadnici JNA i paravojnih
postrojbi iako to apsolutno NIJE bilo dozvoljeno ni po kojem pravilniku. Kroz glavni ulaz izvodili su sve ljude van i pravili popise. Oko dvjesto ljudi odvojili su i uputili ih u kombije i odvozili u nepoznato… Moramo reći da su tu bili i ranjeni i bolesni… Svu su dokumentaciju odnijeli iz bolnice kako se ne bi moglo utvrditi što se događalo tih paklenih 87 dana. Odvezli su ih u jedan hangar gdje su ih mučili, ali i pripremili za ono najgore -Ovčaru. Naravno, bili smo i u hangaru gdje su ih dovodili, a i na samoj Ovčari. Preko noći su ih odveli u već pripremljenu jamu. Najmlađa je žrtva je imala samo 17 godina.. Posjetili smo i Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata na kojem su pokopani svi branitelji poginuli u ratu, ali i oni koji umiru od posljedica rata. Na groblju ima 938 bijeli križeva u spomen žrtvama i brončano spomen-obilježje s vječnim plamenom kraj kojeg smo se fotografirali. Vidjeli smo grob Blage Zadre koji je bio zapovjednik 3. bojne 204. vukovarske brigade. U istom je grobu pokopan njegov sin Robert. Tvornicu Borovo nismo posjetili, ali smo je vidjeli iz autobusa. Nakon povratka s memorijalnih mjesta, išli smo opet u obilazak Memorijalnog centara
Domovinskog rata gdje nas je vodila pripadnica oružanih snaga. Išli smo u dva izložbena prostora te nam je ona tamo pričala o samim početcima napada. U podrumu jedne ustanove su napravili primjer jednog koncentracijskog logora iz Srbije te nas je zamolila na čučnemo u pozu u kojoj su naši zarobljenici stalno morali biti. Budući da nam je rekla da nitko nije napravio pravilnu pozu, znači da bismo (u onom vremenu rata) dobili batina i bili mučeni. Još jednom smo se prošetali između tenkova, a onda krenuli u dvoranu gdje nam je ta gospođa pričala o minama. Nakon toga dobili smo zasluženu pauzu i ručak. Nakon ručka, odmorili smo u parku.  Poslije pauze išli smo na predavanje „Škola mira“ i nakon toga na kviz. Na kvizu smo bili treći, a na kvizu su sudjelovali Nina Bošnjak i Andrija Lopac. Neke su učenike posebno pohvalili naši vodiči. Poslije toga svega odmorili smo malo od rata i krenuli u dvorac Eltz. Tamo je sva povijest grada Vukovara. Taj je muzej bio opljačkan od strane srpskih agresora, a nakon što su otkrili gdje su predmeti, isti su vraćeni u Vukovar. Muzej vučedolske kulture posjetili smo odmah nakon dvorca, muzej je predivan svima se svidio. Crkva sv. Filipa i Jakova je ogromna i prekrasna što možete vidjeti na fotografijama. Sve u svemu, dan je bio dug i iscrpljujuć, ali je bio divan, puno smo toga naučili, ali i puno toga vidjeli. Na Vodotoranj, nažalost, nismo uspjeli ići, ali smo ga uspjeli fotografirati iz autobusa.
Zahvaljujemo Ministarstvu znanosti i obrazovanja na ovoj predivnoj terenskoj nastavi.
Fotografije iz Vukovara možete vidjeti na poveznici ispod.

http://os-btadijanovic-sb.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=181
Urednica: Nina Bošnjak 8.c