Nogometni sudacje osoba s najviše ovlasti u nogometnom susretu i kontrolira poštivanje nogometnih pravila tijekom utakmice koju sudi. Odluka koju donese tijekom utakmice je konačna i ne može ju nitko poništiti.

U nogometnim počecima, kapetani momčadi su imali pravo svađati se u svrhu određivanja prekršaja ili dodjeljivanja lopte. Kasnije je svaki tim  mogao izabrati jednu osobu koja bi bila izvan terena i  određivala kome pripada lopta. Od 1873. su mogli dodijeliti slobodni udarac nakon igranja rukom, a od 1874. su dobili mogućnost dodjeljivanja crvenoga kartona.

Tek 1880.god. uvedena je neutralna osoba, tj.  sudac, koji je imao veće ovlasti. Postao je odgovoran i za određivanje vremena koje je prošlo, mogao je upozoravati i isključivati igrače koji ne bi poštovali pravila.

U samom  terenu sudac se nije pojavio sve do 1891., kada je postalo očito da ne može dobro prosuditi situaciju ako se ne nalazi u terenu.

Suci koriste zviždaljku u svrhu označavanja početka, kraja ili zaustavljanja igre, prekida verbalnih ili tjelesnih sukoba. Prije korištenja zviždaljke, suci su zaustavljali igru mahanjem ruku ili zastavicom. Tek 1878. god., na utakmici između Nottingham Foresta i Sheffield Norfolka, prvi put se spominje upotreba zviždaljki, iako nije službeno potvrđeno da se ta utakmica ikad odigrala.

Sve do prije desetak godina suci su bili u crnoj opremi jer ju nijedna ekipa nije imala pa je bilo lako razlikovati igrače od sudaca i vratara. Na Svjetskom prvenstvu u SAD-u 1994. god. po prvi puta u povijesti suci su bili u drugačijim odorama (crvena, žuta, zelena boja). Takav sustav odijevanja uveo je i engleski Premiership.