02. listopada se odlukom UN-a od 2007. godine, na rođendan Mahatme Gandhija obilježava kao Međunarodni dan nenasilja. Mahatma Gandhi proširio je princip nenasilja od pojedinca do društvene i političke razine. Povodom Međunarodnog dana nenasilja želimo skrenuti pažnju javnosti i odgovornim institucijama na važnost pravovremenog i primjerenog adresiranja nasilja s ciljem njegovog smanjenja, a ne perpetuiranja nasilnih obrazaca i širenja spirale nasilja.

Važnim smatramo poslati poruku kako za nasilje nema opravdanja, no također i da će različitih manifestacija nasilja: pojedinačnog, društvenog i strukturnog uvijek biti. Pitanje koje si postavljamo je kako se kao društvo s njima nosimo? Koristimo li ponašanja i mehanizme koji smanjuju nasilje ili one koje ga potpiruju i produbljuju?

Često se u javnom prostoru krećemo između dva krajnja pola: umanjivanja i ignoriranja problema s jedne, te moralne panike, senzacionalizma, adresiranja nasilja novim nasiljem s druge strane, a ne vidimo da je između krajnje pasivnosti s jedne i upotrebe sile s druge strane širok spektar mogućnosti djelovanja koje mogu smanjiti nasilje i adresirati njegove uzroke. Prije eskalacije nasilja često postoji veliki broj signala i pokazatelja na koje možemo i trebamo reagirati te takvim ponašanjem stvoriti okruženje u kojem nasilje i represija neće biti poželjan način rješavanja problema. Aktualni povodi svakodnevno se mijenjaju i često senzacionalistički obrađuju. Obrazac je vrlo sličan.

Npr. vršnjačko nasilje i nasilje u školama predmet su medijskog interesa samo kada se radi o incidentnim situacijama i upravo se kreću između tih krajnosti: umanjivanje problema u nastajanju, zanemarivanje uzroka nasilja, nesigurnost i manjkava educiranost nastavnika da se s njime nose s jedne, a prijedlozi za segregacijom problematičnih učenika, zaštitarske firme u školama, organiziranje nastavnika za drastičnije kažnjavanje učenike s druge strane. Pokušaja za adresiranje problema na vrijeme i mehanizama koji bi smanjili nasilje - premalo!

Slična je situacija s nasiljem na stadionima koje je također primjer nemoći institucija i društva, a koje na nasilno ponašanje na stadionima reagiraju još represivnijim mjerama. Nasilje u sportu prožima sve razine, od uprava klubova do navijača i policije, a kontinuirani se naglasak stavlja na nasilne navijače. Upravo nam iz MUP-a stiže najava kako „Osobe koje rade nerede na stadionima jasno pokazuju koji jezik razumiju - jezik sile" i kako na silu treba odgovoriti silom. Premalo je ulaganje u direktan rad s navijačkim skupinama, a u Akcijski plan za sprječavanje nereda na sportskim natjecanjima nije uvrštena niti jedna prevencijska aktivnost ili neki oblik sustavnog rada s navijačima i klubovima koja bi doprinijela smanjenju nasilja, a s tim usko povezano i rasizma i ksenofobije na sportskim natjecanjima. Nasilje na stadionima, rasistički, ksenofobni i homofobni ispadi na utakmicama mogu se obrađivati i na satovima tjelesne i zdravstvene kulture kao i u tiskovinama, televizijskim emisijama i portalima koji se bave sportom.

Nasilje koje se očituje kroz netrpeljivost prema pripadnicima nacionalnih manjina, napadima na građane druge boje kože, nemogućnost zapošljavanja azilanata, nemogućnost pristupa sustavu obrazovanja i segregacija u obrazovanju pokazuju ne samo rasnu dimenziju već i klasnu: manifestiraju se prema pripadnicima manjinskih skupina većinski onda kada se radi o ljudima slabijeg ekonomskog statusa te s pravom možemo govoriti i o klasnim razlikama kao uzrocima nasilja.

Sustavni građanski i zdravstveni odgoj i obrazovanje, kvalitetni preventivni programi, pružanje prostora grupama mladih za zajedničke aktivnosti i slobodno vrijeme, veći broj akcijskih i longitudinalnih istraživanja, identificiranje i analiza problema na vrijeme, dijalog s građanima, suradnja među odgovornima i sinergijski rad na rješavanju problema dugoročni su put prevencije i suzbijanja nasilja i njegovih manifestacija kroz nacionalizam, ksenofobiju, rasizam, klasne razlike, rodno uvjetovane uloge, obiteljsko nasilje i druge vrste iskazivanja nadmoći i opresije.