Tko kaže da čitanje lektire mora biti dosadno? Učitelji i nastavnici naše škole često lektiru obrađuju na malo drukčiji, ne toliko tradicionalan, način. Učenici 4.b tako su, nakon pročitane lektire Heidi, u petak trebali donijeti lektire iz vrećice. Prednju su stranu papirnate vrećice oslikali kao naslovnicu pročitanog djela, a na ostalim stranama papirnate vrećice zapisivali su unaprijed dogovoreno: bilješku o piscu, likove, temu priče, redoslijed događaja, pouku i sl. Međutim, najzanimljiviji se dio krio upravo u sadržaju papirnate vrećice. Nakon izrade vanjskog dijela, učenici su u papirnatu vrećicu stavili najmanje pet predmeta koji imaju nekakvu vezu s pročitanom knjigom. Tijekom predstavljanja rada, učenici su iz vrećica izvlačili različite predmete objašnjavajući zašto su baš oni zaslužili svoje mjesto u njihovoj priči. U vrećicama se tako moglo pronaći svašta, od abecede, konca za šivanje, šešira s velikim perom, suhog sijena i cvijeća, plišanih ovaca, mačaka pa sve do sira, kruha i mlijeka. Bilo je čak i pite od sira koju su kasnije degustirali.