Tehnika je to, danas već  pomalo zaboravljena, kojom su pisanice bojale i ukrašavale naše bake. Za ovu radionicu, u goste nam je došla pokazati kako se to radi, gospođa Mirjana Šokčević. Također, žena koja je to naučila od svoje bake i tete. Gđa. Mirjana je inače iz mjesta Prkovci, danas živi u Vinkovcima, ali kako i sama ističe: „Svake godine na stolu moraju biti pisanice ukrašene voskom kao uspomena na moju baku. Kako nema više bake nastojim tu ljubav prenijeti i na svoju kći Tenu.“

Osim što nam je za ovakav način ukrašavanja pisanica potrebna dobra volja i mašta, moramo imati i poseban pribor. Vosak, koji se neprekidno zagrijava i posebna „olovka“ tzv. pisalo[1].

Ono po čemu se danas takvo bojanje razlikuje od prijašnjeg je uporaba kupovne boje. Prije su žene bojale u prirodnim bojama nastalim kuhajući u lukovini, koprivi ili cikli.

U vrijeme kada su bake ukrašavale pisanice ovom tehnikom nije bilo Facebook-a, Pinterest–a, niti neke druge mrežne stranice na kojoj bi mogle vidjele koju ideju. One su pisanice ukrašavale onim motivima koje su vidjele kroz prozor, u vrtu ili samoj prostoriji u kojoj su boravile. Tako su najčešći motivi na pisanicama bili cvjetići, ljubičice, maslačci, jaglaci, raznovrsni listići, ali i motivi s ručnog rada, pa su šarale mrežice, točkice i vijugice.

Tehnika je to koja iziskuje smirenu i staloženu ruku te puno strpljenja. Kako bi pisanica bila što bogatije ukrašena, za svaki potez pisalom potrebno ga je prethodno umočiti u vosak.

Knjižnicu danas krasi košarica prekrasnih pisanica, a za Cvjetnicu će biti izložena i u Šumarskom muzeju uz prigodnu izložbu otarčića[2] za svetenje.

Djelić atmosfere možete pogledati na ovoj poveznici.

[1] Drveni štapić na čijem se jednom kraju nalazi bakrena žičica koja se umače u vosak

[2] Salveta, mali ručnik