Predmeti, posude od keramike koriste se u nastambama od vremena prelaska nomadskog na sjedilački način života. Zemlja, glina, uz drvo i kamen je prirodna i dostupna sirovina koja kada je obrađena na odgovarajući način uvelike je pomogla čovjeku kroz povijesni razvoj. Početak lončarstva vežemo za neolit, a prvo lončarsko kolo datira iz IV. tisućljeća pr. Kr. s područja Egipta i Mezopotamije. Prve posude su se izrađivale od ilovače i sušile na suncu, a kasnije pečenjem na vatri su dobivale čvrstoću.

Grčki ''keramos'' označava glinu ili ilovaču i sve što se radi od nje. Lončarstvom je obuhvaćena izrada predmeta od zemlje, gline, koji pečenjem dobivaju čvrstoću i nepropusnost. Lončarstvo je nekada obuhvaćalo izradu posuđa za kojekakve potreba tadašnjih domaćinstava. Jedna vrsta za otvorena ognjišta, druga za raznovrsne peći i štednjake. Izrađivali su se i lonci uska dna u starinskim pećima te lonci široka dna na štednjacima.

Lončarstvo se rasteže između umjetnosti i osnovne potrebe, praktičnog znanja i vještine ravne majstorstvu, razvijene kroz stoljeća prakse.

Učenici petih razreda željeli su se okušati u izradi posuda od gline, a njihove uratke možete vidjeti u prilogu.

Karmela Tandarić, prof.