Sjetimo se grada Vukovara. Vukovar je svojim stradanjem, patnjom i padom postao simbolom patnje nevinih ljudi svakog naroda i svake zemlje na svijetu. Prizor uplakane djevojčice, bespomoćne, bezazlene i bolne, snimljene u koloni patnika Vukovara 18. studenog 1991. postao je simbolom sve djece koja su zbog bahatosti, oholosti, bešćutnosti velikih, moćnih i jakih, osuđena na bol i progonstvo.

Navršava se godišnjica pada grada. Postoji li nešto strašnije od slike razrušenog grada? Postoji li išta strašnije od onog sto su proživljavali Vukovarci tih dana i noći.

Sjećajući se Vukovara pokušajmo barem zamisliti kako su se osjećali njegovi žitelji tih studenih dana. Kako su se osjećali u gradu pretvorenom u ruševine gdje je postojao samo strah, težak strah, strah od smrti, ali i strah od života. Strah od noći i onoga što nosi novi dan.

Umjesto priča zapalimo svijeću, taj simbol života ograničenog trajanja za sve mrtve i nestale, za jedan grad naviknut na poraze, za jednu zoru i izgubljene korake.

"Svaka svijeća jedna sjena, jedna duša koje nema. Jedno dijete, jedna žena, starac, borac kojih nema. Ostale su uspomene, sadašnje i prošlo vrijeme. Ostala je rana ljuta, da se sjetimo  teškog puta. Ostala je suza slana, mladost naša pokopana. Ostalo je mnogo toga, nikad ne izrečenoga."

Vukovar, to smo svi mi. Zato čuvajmo istinu u našim malim i velikim srcima, čuvajmo našu domovinu i budimo ponosni. Ovim putem pozivamo vas da upalite svijeće i da na simboličan način odamo počast i kažemo HVALA, ne samo Vukovarcima, već svima onima koji su dali svoje živote za nas i našu domovinu, slobodnu Hrvatsku.

Za naš Vukovar. Da se oprosti, ali nikad ne zaboravi!

Neka im je vječna slava i hvala!