Poučeni dosadašnjim iskustvom, odlučili su se za iskustvene radionice za učenike redovnih škola, u kojima svojim invaliditetom i stručnim znanjem prikazuju život ljudi s određenom vrstom invaliditeta, a osim toga izravno daju odgovore na pitanja koja često ostaju neodgovorena kada se radi o edukatorima/osobama bez invaliditeta.

Odgovori na pitanja samih osoba s invaliditetom su puno izravnija, bez obzira na njihovu težinu. Tematika cjelokupnog projekta je promicanje i poboljšanje obrazovanja, integracije i sveukupnog života osoba s invaliditetom kroz edukacijske radionice po obrazovnim ustanovama i to za djecu od 5. do 8. razreda jer toj dobi djeca najviše usvajaju nove metode, vještine i znanja; njihova koncentracija dovoljno je razvijena za spomenuti način učenja, te su djeca u toj dobi bez razvijenih vlastitih ili naučenih predrasuda.

Kod realiziranja radionica za djecu osnovnih škola, već po ustaljenom načinu rada u trajanju od 45 minuta, sudionicima radionice približilo se, te uz verbalnu komunikaciju i pokazivanje različitih materijala za osobe s invaliditetom te različitih metoda obavljanja svakodnevnih aktivnosti, i objasnilo o specifičnostima na koje osobe s invaliditetom nailaze.

Uz poseban naglasak na normalan život osoba suočenih s invaliditetom, na kraju radionice došlo se do krajnjeg cilja; prihvaćanje načina življenja te integracija samih osoba s invaliditetom u društvenu zajednicu. Tako su se kroz 45 minuta obuhvatila slijedeća područja:

A. Općeg (verbalnog ) dijela pojma, problematike i značenja invaliditeta, prava i obveza osoba s invaliditetom, educiranje o načinima na koje osobe s invaliditetom funkcioniraju (učenje, kretanje, društveni život i hobi, specijalna informatička podrška), te isticanje jednakosti i uvažavanje različitosti;

B. Praktičnog dijela: pokazivanje tehnika i načina vođenja slijepih osoba, asistencije osobama s tjelesnim invaliditetom pri svladavanju arhitektonskih barijera, načini prilaženja i komunikacije s osobama s invaliditetom i pokazivanje specijalnih pomagala;

C. U posljednji segment radionice uvrstio se prostor za pitanja i potrebe učenika, vezane uz samu tematiku. Kroz verbalnu komunikaciju, pokazivanje pomagala, materijala i ostalih sredstava za svakodnevno funkcioniranje osoba s invaliditetom, iznošenje vlastitih iskustava, te praktično pokazivanje najučestalijih potreba a ujedno i pogrešaka interakcije osoba s invaliditetom i onih bez (potencijalnih pružatelja pomoći) poticati ćemo sudionike projekta na prirodan odnos prema osobama s invaliditetom u svakodnevnim životnim situacijama.