Ove se školske godine, nakon duže stanke, naša Škola odazvala Pozivu na natječaj OŠ Vrgorac iz Vrgorca. Riječ je o natječaju za učenike osnovnih škola u Republici Hrvatskoj, ali i u inozemstvu koji je organizirala OŠ Vrgorac, a pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i Grada Vrgorca.  

Učenice 8. razreda Izabela Ferinac i Mirta Kujundžić uz mentorstvo predmetnih učitelja Dražena Budimira (LK) i Ana Marije Zulić (HJ) poslale su svoje radove nadahnute stvaralaštvom i životom pjesnika Augustina Tina Ujevića nadajući se da će biti zapaženi te na taj način promoviraju rad naše škole.

Izabela Ferinac naslikala je čak dva likovna rada različitim tehnikama na temu pjesništva Tina Ujevića, točnije nadahnula ju je pjesma „Noć u kojoj pljušte zvijezde.“

Izabela Ferinac  „Noć u kojoj pljušte zvijezde“ (bojice)

Izabela Ferinac „Noć u kojoj pljušte zvijezde“ (tempera)

Mirta Kujundžić napisala je lierarni rad „Žene“ nadahnuta Ujevićevim pjesmama posvećenim ženama.

ŽENE

Žene, vječna, neiscrpna tema. U toliko knjiga opisane, u još više pjesama opjevane, a još se bore za svoje mjesto pod ovim suncem. Ako kažeš ljubav, sreća, ljepota, nježnost, žrtva, majka, sve je to žena. Tko bi rađao djecu i trpio tu bol, tko bi ih odgajao i bio uz njih cijeli život, volio ih kao što nitko na ovom svijetu ne voli? Nitko, samo one najhrabrije, najpožrtvovnije, žene! Bile su hrabre kada su im muževi bili u ratu i borili se za slobodu domovine, a one su odgajale djecu i učile ih domoljublju i poštenju.

Unatoč svim vrlinama mnoge od njih i danas podnose različito nasilje u obitelji i na poslu, ali  ponajviše obiteljsko nasilje. Čime su one to zaslužile? Čime su žene zaslužile da ih se naziva pripadnicama „slabijeg spola“? Zar one nisu podnosile žrtve i borile se za sebe i svoja prava? Oduvijek su se žene podcjenjivale i uvijek bile diskriminirane u svemu. Ženska djeca, djevojčice kao da su od rođenja bile obilježene. Često nisu imale mogućnosti školovati se, već su ostajale u kući, pomagale majkama i radile teške fizičke poslove sve dok se nisu udale i otišle u drugu kuću, gdje su također bile u podređenom položaju. Ono što danas najviše zabrinjava jest takozvana ekonomska ovisnost žene u obitelji, zbog čega su prisiljene ostati u nesretnom braku ili zajednici.

Nemojmo zaboraviti da su se zbog lijepih žena i ratovi vodili i mijenjala se povijest. Mnoge su i opjevane u najljepšim ljubavnim pjesmama. Kroz cijelu povijest civilizacije radile su, mučile se, trudile, bile hrabre, ustrajne, podnosile žrtvu i zato sada polako postižu ono što im je bio konačan cilj - ravnopravnost u obitelji i društvu općenito. Borba još uvijek traje, ali sada je svijet drugačiji. Naravno, ima onih koji još uvijek misle da su žene nebitne i da su muškarci najvažnija bića na ovom svijetu, no takvih je sve manje. Nema više podjela poslova na ženske i muške. Nekada su bile čistačice, sluškinje i prodavačice, sva ona zanimanja koja se podcjenjuju i za koje se ne dobiva veliki novac, a danas su poduzetnice, ravnateljice i predsjednice država.

Ja mislim da bi se žene trebale cijeniti mnogo više, jer mnogo toga su napravile za ovaj svijet i svoje bližnje. Tin Ujević ih u jednoj od svojih pjesama naziva božanstvima i kraljicama pred kojima se koljena savijaju, a srca izgaraju. Tim lijepim riječima završila bih i ovo svoje razmišljanje.

MIRTA  KUJUNDŽIĆ,

 8.razred

Mentorica: Dr .sc. Ana Marija Zulić, prof.