Ministarstvo znanosti i obrazovanja je u sklopu projekta Europske noći istraživača u Republici Hrvatskoj raspisalo natječaj za najbolji školski esej na temu „Kako znanost mijenja svijet“, a inspiracije na tu temu nije nedostajalo našoj Niki Rožmarić čiji je rad (uz mentorstvo učiteljice hrvatskoga jezika Romine Stanković Šubat) proglašen najboljim. Prigodnu nagradu joj je uručila rektorica Sveučilišta u Rijeci, Snježana Prijić Samaržija za vrijeme Noći istraživača, održanoj u Tower centru Rijeka 27. rujna 2019. godine, u kojoj su sudjelovali i učenici naše škole.

U nastavku pročitajte najzanimljivije ulomke Nikinog eseja na temu „Kako znanost mijenja svijet“.

Kako znanost mijenja svijet

„Sve je teoretski nemoguće, dok nije učinjeno.“

Od samih početaka civilizacije čovjeka je zanimao svijet oko njega i njegov način funkcioniranja. Neprestano je istraživao, proučavao i tragao za istinom ne bi li došao do odgovora. Trebalo je proći mnogo vremena prije nego li je uspio dobiti odgovore na većinu postavljenih pitanja pomoću kojih će kasnije nastati sjajni izumi koji će svijet promijeniti iz temelja. Zahvaljujući izvanrednim ljudima, danas živimo u svijetu prepunom znanja. No jednako kao što se teorija jednog fizičara može povezivati s mnoštvom drugih, tako se i znanost može sve više i više razvijati i unaprjeđivati. Znanost. Beskonačna staza novih pitanja i odgovora koja se grana na pregršt putova različitih područja što se međusobno povezuju pod suncem naših znanstvenika i istraživača uvijek žednih novih spoznaja.

„Dobra stvar kod znanosti je što je uvijek istinita, vjerovao u nju ili ne.“

Znanstvenik, matematičar, fizičar, astronom, izumitelj… Svaka od navedenih svakodnevnih riječi nalazi se u muškom rodu. Kada netko spomene znanstvenika, prva pomisao koja čovjeku padne na pamet, jest muškarac u bijeloj kuti s epruvetom u ruci. A znanstvenica? Gdje je žena u cijeloj toj priči? Dugo vremena nikoga nije bilo briga što je i nju kroz povijest zanimao svijet oko nje. Nitko nije mario za to što je i ona gledala u zvijezde pitajući se – što je to? Nažalost, većina žena koje su mučila tolika pitanja nikada nije dobila odgovore na njih. No upravo onu hrabru i upornu manjinu istaknut ću u sljedećim rečenicama jer su njihova imena itekako zaslužila biti ovdje napisana i spomenuta.

     Među prvim ikada zapamćenim matematičarkama nalazi se Hipatija, zvana „učena Egipćanka".

„Ničega se u životu ne treba bojati, treba samo razumjeti. Sada je vrijeme da razumijemo više, kako bi se mogli  bojati manje.“

Još jedna neustrašiva žena koja je promijenila svijet jest Marie Curie. Francuska kemičarka i fizičarka poljskog podrijetla rođena 1867. godine u Varšavi prva je žena koja je u Francuskoj postigla doktorat iz znanosti, prva žena koja je zbog svojih zasluga dobila čast da bude pokopana u Pantheonu u Parizu i jedina osoba koja je dobila Nobelovu nagradu za dvije različite prirodne znanosti. Na popisu znanstvenica koje su promijenile svijet i perspektivu gledanja žena u području znanosti nalazi se još mnoštvo žena od kojih ću još spomenuti Mary Anning (paleontologinja i skupljačica fosila), Elizabeth Blackwell (liječnica), Nettie Stevens (genetičarka), Mary Agnes Chase (botaničarka i sufražetkinja), Grace Hopper (admiralica i programerka), Annie Easley (programerka, matematičarka i raketna inženjerka) i Valentinu Tereškovu (inženjerka i astronomkinja). Sve spomenute heroine koje su se izborile za znanje, mogu biti nadahnućem svima nama.

Stereotipi su kao orah. Treba  znati kako ga razbiti. Jednom kada se pronađe pravi način kako ga razbiti, otkriva se sočna unutrašnjost, prava istina oraha. No nisu svi orasi isti. Nečija je ljuska tanja, lakša se razbije, dok je nečija tvrđa. Što se skriva unutar tvrde znanstvene ljuske? Kakvu činjenicu ona skriva o znanstvenicima  u koju smo uvjereni, a možda ipak nije istinita?

Zanimanje: znanstvenik. Izgled: muškarac u bijeloj kuti, lude bijele kose i buljavih očiju čiju veličinu dodatno povećavaju prevelike naočale. Društveni status: antisocijalan je. Slobodno vrijeme: za njega ne postoji - cijele dane i noći provodi u svom laboratoriju u kojemu stalno nešto kemija, zapisuje i gleda pod mikroskop. Dame i gospodo, upravo ste pročitali najveći stereotip o znanstvenicima ikad. Stereotip o tome kako su znanstvenici nedruštveni i ravnodušni nastao je zbog toga što većinom ljudi osobno ne poznaju znanstvenike.Stoga sljedeći put kada netko spomene znanstvenika, nemojte odmah pomisliti na klasičnog bijelokosog muškarca u bijelom kaputu sa strojem gospodina Baltazara. Neka to bude muškarac u zelenoj majici i trapericama s laptopom, žena koja predaje fiziku učenicima ili netko sasvim treći. Ne stereotip znanstvenika. Pravi znanstvenik.

„Važno je nikada ne prestati postavljati pitanja.“

Dugački su mostovi znanosti koji povezuju pitanje s odgovorom, a prelaze preko rijeke neznanja. Nikada ne možemo točno znati što nas čeka na kraju toga mosta. Doduše, nećemo niti znati ako se ne odvažimo na taj put. Dovoljna je samo volja. Sve ostalo već imamo – osim pravih izlika. One ne postoje. One nam ne trebaju. Znanost je uvijek uz nas, na našoj strani. Samo ju trebamo primiti pod ruku i hodati, hodati, pa i trčati, sve dok ne stignemo do istine. Jer istina može promijeniti svijet. Mi možemo promijeniti svijet. Dovoljna je samo volja.

Romina Stanković Šubat, učiteljica hrvatskoga jezika