Učenici OŠ Čavle boravili su u Vukovaru 12. i 13. siječnja 2024. g. i saznali mnogo povijesnih činjenica o opsadi i obrani grada te žrtvi koju je Vukovar podnio u Domovinskom ratu. Grad koji je agresor mislio pokoriti u samo tri dana, odolijevao je, junački prkosio i izdržao gotovo tri mjeseca u nemogućim i neljudskim uvjetima.

Učenici osmih razreda krenuli su na put u ranim jutarnjim satima u pratnji svojih razrednica, učitelja geografije i učitelja glazbene kulture. Po samom dolasku u Memorijalni centar smješteni su u hostel Dubrovnik gdje su poslušali predavanje o Domovinskom ratu i Bitki za Vukovar. Istoga dana posjetili su i obnovljeni vodotoranj, simbol Vukovara i otpora hrvatskih branitelja. Popevši se na sam vrh vodotornja, upravo pred sam zalazak sunca, svjedočili su magičnom prizoru grada koji tone u suton, mjestu gdje „Dunav ljubi nebo“. U večernjim satima imali su organiziranu zabavu na brodu gdje su upoznali i družili se s učenicima iz drugih osnovnih škola, a neki su uspjeli upoznati i nove simpatije. Po povratku u hostel uslijedio je počinak jer je idući dan bio ispunjen mnogim sadržajima. Drugoga dana boravka uslijedio je posjet memorijalnim mjestima od Vukovarske bolnice, Trpinjske ceste i Kukuruznog puta do Ovčare i Memorijalnog groblja. Učenici su potom imali organiziranu Škola mira i kviz na kojem su učenici naše škole Dino Hotić i Antonio Nenadović osvojili izvrsno prvo mjesto i donijeli radost učenicima OŠ Čavle koji su za njih zdušno navijali. Učenici su zatim posjetili crkvu svetog Filipa i Jakova, treću po duljini u Hrvatskoj te Muzej grada Vukovara, smještenog unutar velebnog baroknog zdanja dvorca Eltz. Prije povratka kućama posjetili su i Muzej vučedolske kulture i svjedočili visokom stupnju civilizacije kojim su živjeli ondašnji stanovnici. Umorni, ali puni dojmova i utisaka vratili su se svojim kućama u kasnim večernjim satima.

Romina Stanković Šubat, učiteljica hrvatskoga jezika

U nastavku slijede dojmovi nekolicine učenica i učenika o boravku u Vukovaru.

„Najviše me potresao posjet Memorijalnom groblju i Ovčari gdje smo čuli sve o žrtvama koje su ondje nastradale. Na samom kraju posjetili smo i Muzej vučedolske kulture pa krenuli na put svojim domovima. U autobusu smo razgovarali o svemu što smo doživjeli i što nas se posebno dojmilo. Svima bih preporučio odlazak u Grad heroj zbog povijesne važnosti koju je Vukovar imao u obrani Hrvatske tijekom Domovinskog rata.“

                                                                                                   Dino Hotić, 8.c

„Drago mi je što sam posjetila Vukovar, iako je obilazak memorijalnih mjesta poput Vukovarske bolnice i Ovčare za mene bio potresan i potakao me na razmišljanje o ljudima koji su ondje izgubili svoj život kao i o onima za kojima se i danas, gotovo trideset godina nakon završetka rata, traga. Što im se dogodilo? Je li tko preživio? Zastrašujuće je i pomisliti kroz što su sve prošli.“

                                                                                                 Tena Ivanušić, 8.b

„ Na kraju smo posjetili crkvu svetog Filipa i Jakova koja me iznenadila svojom veličinom te Muzej vučedolske kulture. U Muzeju smo mogli vidjeti mnogo zanimljivosti iz života ondašnjih stanovnika; od njihovih nastambi, odjevnih predmeta, oruđa do zvjezdanog kalendara. Nevjerojatna je činjenica da su sve to imali već pred nekoliko tisuća godina. … Drago mi je što sam bio u Vukovaru i čuo mnogo informacija o Domovinskom ratu, puno sam toga naučio.“

                                                                                                Ivano Doričić, 8.c

„ Vukovar je lijepo obnovljen, ali iz njega na svakom kutku još uvijek progovara njegova burna povijest. Posebno me dojmila priča o branitelju koji se svakoga dana penjao razrušenim stubama na vrh vodotornja ne bi li na njegov vrh izvijestio hrvatsku zastavu riskirajući pritom svoj život.“

                                                                                            Nika Matijević, 8.b

„Drugoga dana posjetili smo Ovčaru, Memorijalno groblje i druga mjesta. Osjećaji koji su se pritom u meni javljali, bili su pomiješani; nevjerica, tuga i čuđenje. Pitam se zašto je do rata uopće moralo doći i zbog čega je toliko ljudi moralo stradati. Ovo putovanje za mene je bilo vrlo poučno jer sam uvidjela sve ono što rat i ratna razaranja nose sa sobom. Drago mi je što sam imala priliku posjetiti Vukovar i nadam se da se takve strahote više nikada neće ponoviti.“

                                                                                            Stefani Sveško, 8.a