POSJET SAKRALNIM OBJEKTIMA GRADA RIJEKE

Učenici su obišli katedralu sv. Vida, Pravoslavnu crkvu sv. Nikole u Rijeci, Baptističku crkvu i Pastoralni centar ˝Riječ i život˝ i Islamski centar.

U pratnji učiteljica Anje Vasilić, Denis Pavin i Marte Zoretić, 28. veljače 2024., 47 učenika rimokatoličkog i islamskog vjeronauka, te povijesne grupe obišlo je sakralne objekte grada Rijeke. Na naše prvom odredištu, katedrali sv. Vida u Rijeci, dočekao nas je Juraj Racić, sakristan katedrale. Sakristan je osoba koja se brine za crkvu, liturgijsko ruho i posuđe i pomaže svećeniku za vrijeme svete euharistije. Upoznao nas je s unutrašnjošću katedrale, oltarima, tj. kapelicama koje se u njoj nalaze, ali i mnogim zanimljivostima. Tako smo saznali da je katedrala crkva u kojoj nadbiskup ima svoju nadbiskupsku stolicu, odnosno u kojoj stoluje i obavlja svetu službu. Saznali smo i da su katedralu sagradili isusovci u baroknom stilu, te da se na glavnom oltaru nalazi ˝Čudotvorno raspelo˝. Prema legendi  pod trijemom sv. Vida  nekoliko riječkih građana je kockalo. Jedan od njih Petar Lončarić, ljut zato što je kockajući sve izgubio, teško je opsovao i bacio je kamen na raspetog Krista. Tamo gdje je kamen udario drveno raspelo, ono je prokrvarilo, a pod bogohulnikom se rastvorila zemlja koja ga je progutala. Iz zemlje je ostala viriti samo ruka koja je bacila kamen na raspetog Krista. Kamen što ga je bacio bogohulnik još danas stoji s lijeve strane raspela s natpisom "Huis lapidis ictu percurssus est Crucifixus! Anno Domini 1227." (Ovim je kamenom bio udaren raspeti 1227. godine). Pogledali smo i izložbu u galeriji te vidjeli vrlo vrijedna liturgijska ruha, stolicu na kojoj je sjedio papa Ivan Pavao II., vrlo vrijedna umjetnička djela i moćnike u kojima se čuvaju moći svetaca.

Pravoslavni sveštenik, otac Mićo Kostić ugostio nas je u pravoslavnoj crkvi sv. Nikole u Rijeci i upoznao nas s posebnostima i običajima pravoslavnih vjernika. Učenicima je bilo zanimljiv podatak da u pravoslavnoj crkvi nema sjedećih mjesta i da sav puk, osim starijih i nemoćnih, stoji za vrijeme liturgijskog slavlja. Posebno zanimanje učenika pobudio je i prekrasni ikonostas, pregrada između oltara i ostatka crkve ukrašena ikonama, te oltar i liturgijsko posuđe smješteno iza ikonostasa. Uz slatkiše i obećanje o skorom povratku, oprostili smo se od oca Miće i uputili se prema Baptističkom centru.

Približavajući se   Pastoralnom centru ˝Riječ i život˝ na Zametu vidjeli smo pre krasnu građevinu koja je mnoge od nas odmah podsjetila na šator. Primio nas je i ugostio pastor Giorgio Grlj koji nam je protumačio kako htjeli izraziti ideju šatora kao zajedništva i privremenog smještaja i da zato zgrada djeluje kao da je podignuta od zemlje stremeći u visinu. Pokrov zgrade također ima svoju poruku – pet »prstiju« sa svake strane simbolizira ruke sklopljene u molitvu. Uveo nas je u buduće prostorije crkve gdje će se vjernici okupljati na bogoslužje i upoznao nas sa posebnostima  Pastoralnog centra, ali i poteškoćama koje su im se ispriječile u njegovom dovršetku. Centar ima tri etaže, a trenutačno koriste samo srednju etažu u kojoj se nalazi dvorana koja privremeno služi za bogoslužje, razne koncerte i ostale događaje, te uredi. U budućoj crkvi trenutno se nalazi košarkaški teren namijenjen osobama s invaliditetom na kojem su zaigrali i naši učenici. Učenici su bili iznenađeni činjenicom da u baptističkom bogoslužnom prostoru nema oltara, a ni kipova svetaca. Umjesto toga, zanimanje im je probudilo mnoštvo instrumenata koji se koriste za bogoslužje kao i podatak da pastor Giorgio ima svoju obitelj i da je ga za pastora izabrala zajednica. Na odlasku svaki je učenik na poklon dobio Novi zavjet i oprostili smo se od pastora uz obećanje da ćemo ih s radošću posjetiti i dogodine.

Sljedeće odredište bio nam je, već dobro poznati, Islamski centar u kojem nas je primio vjeroučitelj i imam Islamske zajednice Rijeka,  Adnan Đikić. Najprije smo imali slobodno vrijeme za okrijepu, a zatim smo posjetili samu džamiju gdje smo saznali mnoge stvari o molitvenom prostoru muslimana. Tako znamo da je mihrab ili molitvena niša mjesto gdje imam stoji za vrijeme zajedničkih molitvi u džamiji i predvodi molitvu, dok se ostali vjernici koji klanjaju nalaze iza njega. Na povišenom mjestu nalazi se prostor za žene i uz to i kupaonica u kojoj se provodi obredno pranje. Imali smo prilike vidjeti i Kur'an, svetu knjigu muslimana. Prvi puta smo nazočili podnevnom namazu, što znači klanjanju, te vidjeli kako klanjanje izvode naši vjeroučenici islamske vjeroispovijesti. Nakon razgledavanja Islamskog centra uslijedila je zajednička fotografija i povratak kući.

                                       Vjeroučiteljica Marta Zoretić