2024-05-17 13:30:09 Sjećanje na Luka Paljetka, velikog hrvatskog književnika U ovom tjednu iznenadila nas je smrt našeg dragog i omiljenog pjesnika Luka Paljetka. Luko Paljetak bio je istaknuti pjesnik, dramatičar, esejist i prevoditelj, čiji su stihovi i priče obogaćivali naše živote, nadahnjivali nas i učili nas ljepoti jezika i snazi riječi. Njegova djela ne samo da su osvojila brojne nagrade, već su postala i neizostavni dio našeg kulturnog naslijeđa. Posebno je značajan njegov doprinos dječjoj književnosti. Njegove priče i pjesme za djecu bile su i ostale izvor radosti i inspiracije za mnoge generacije mladih čitatelja. Pamtit ćemo ga kao velikog književnika, predanog učitelja i neiscrpni izvor inspiracije, čija će djela i dalje obogaćivati naše živote i srca. Kratkim programom učenika nižih i viših razreda prisjetili smo se njegovog lika i djela, čitajući njegove pjesme i slaveći njegovu neprocjenjivu ostavštinu. Učenici nižih razreda u svom programu uz pjesmu Konavočice mala recitirali su najdraže pjesnikove stihove. Učenici viših razreda su nam kroz recital i prezentaciju predstavili život i rad akademika i pjesnika podsjetivši se na susrete u našoj školi iz našeg školskog lista Zrcalo. U velikom intervju kojeg je dao školi podučio je učenike kako napisati vlastite stihove. Preneseno iz intervjua: Morate imati jedan jedini cilj –ono što radite mora biti nešto lijepo. Ja želim stvoriti nešto lijepo. Ima previše onih koji razaraju i ruše, nemojte biti rušitelji… budite oni što stvaraju nešto lijepo. To ne mora biti nešto svjetski lijepo, može biti lijepo u malim razmjerima. To može biti mali nacrtani cvijet, može biti mali ubrani cvijet nekome dar za rođendan. Dakle, prvo i prvo ne bojati se. …. Život je najljepša slikovnica i sve što se oko nas događa može biti povod za nešto lijepo, da upravo to što vidimo pretvorimo u neko svoje djelo. Tako slikari slikaju, glazbenici skladaju, pjevači pjevaju svoje pjesme, pjesnici pišu ili za djecu ili za odrasle. … Vaša je dužnost da nastojite naučiti, da gdje god dođete s ponosom kažete: ja sam Dubrovčanin, ja sam Konavljanin ili Konavoka, ja sam iz Cavtata, vaš Cavtat je jednako star kao i Dubrovnik, ako ne i stariji. … U Konavlima, svi se moji zovu Paljetak. Mi smo Paljetci. Iz Donje bande je moj otac, iz sela Poljice. Moja mama je rođena u selu Pridvorju i djevojački se zvala Skvičalo. Sada u toj kući nema nitko. Poneke kuće polako izumiru, u njima nema djece. Ne dajte to. Kada budete odrasli, kada budete imali svoju djecu, recite: vraćam se u svoje Konavle, tu ću živjeti.
|
Osnovna škola Cavtat |