Dan sjećanja na Vukovar

            Kao znak dubokog poštovanja, ljubavi i suosjećanja prema Gradu koji je dao najveći doprinos i postao simbolom patnje hrvatskoga naroda u Domovinskom ratu, učitelji i učenici OŠ „1. listopada 1942.“ Čišla prigodnim programom obilježili su 18. studenoga 2011. dvadesetu godišnjicu pada hrvatskoga herojskoga grada Vukovara.

            Sat sjećanja ove smo godine posvetili  čitanju apela, iskaza i pjesama o Vukovaru iz dokumentarne monografije pod naslovom Hrvatsko ratno pismo 1991./ 92. urednice Dubravke Oraić Tolić. Tim tekstovima se nastojalo barem donekle razjasniti i približiti hrvatskoj i svjetskoj javnosti sav onaj nezamislivi užas i ratne strahote koje su se događale u opkoljenom Vukovaru.

Poneseni zvucima dirljivih pjesama iz Domovinskog rata, pod dojmom pročitanih tekstova i stihova, gledajući fotografije razorenog grada i prognanih ljudi, svi prisutni učitelji i učenici složili su se u tišini i bez riječi, samo nijemim pogledima, u želji da ne dopustimo da se ikada zaboravi sve ono što je Vukovar preživio i dao za slobodu voljene domovine.

Program smo završili čitanjem Priče o ratniku Siniše Glavaševića u kojoj se autor pita i poručuje: „Što će nekome moj grad, osim meni i mojim sugrađanima i Hrvatskoj? (…) Uzalud su nosili moje ime i imena mojih sugrađana u njedrima, jer ovaj rat su izgubili, ako ne prije, a ono prljajući ruke i obraz nastojeći uzeti ono što nije njihovo. (…) Hvala im u ime svih koji su izginuli, i u ime svih koji su se napatili zbog njihove nezahvalne i proždrljive želje da uzmu tuđe, i u svoje osobno, malo ime, koje će ipak, na kraju svega, biti veće od njihova.“

                                                                                           Zrinka Pavković

PRESUDA

                  Grgo Rupčić

(…)

Moj glas više nije moj,

vjetrovi kroza me kuljaju,

munje sijevaju, gromovi urlaju…

To ja pred svijetom

presudu izričem:

Tko čovjeku ognjište razori,

svetu vatru postanja ugasi,

nek se skriva među divlje zvijeri,

nek se skriva u pećine tamne

bez Božjeg znaka na sebi.

Prezret će ga i ptice i ljudi,

prezret će ga i nebo i zemlja;

grobovi mu kosti izmetati,

žig prokletstva nikad neće sprati.