VALENTINOVO

Latinska izreka kaže: „Nomen est omen“! (Ime je znak). To je posebno uočljivo u imenu Valentin. Latinska riječ valens znači zdrav, krepak. Iz toga korijenskoga značenja imena nastao je običaj u nekim europskim zemljama, a napose u Sjevernoj Americi, da ljudi na njegov spomendan izmjenjuju čestitke i darove: žele si zdravlje, sreću, svako dobro! Isti je razlog da ga vjernički puk smatra zaštitnikom od svih bolesti, napose zaraznih. Oblici su osnovnog imena Valentina, Tina, Tinka, Valenka, Valika, Valentin, Tin, Vala, Valent, Valko; zatim u prijevodu: Zdravko, Zdravka.

Valentinu se svetačka čast iskazuje neprekidno punih sedamnaest stoljeća! Ta pučka zaljubljenost u Valentina nije puno marila za povijesne podatke o njemu, pa je o Valentinu do danas doprlo manje činjenica, a više legendi. Bezbrojni su podaci o njegovu neprekinutu tisućljetnome štovanju. Bio je svećenik i u vrijeme rimskog cara Klaudija, godine 269. ili 270. mučenički je ubijen. Štovatelji su mu, kad su progonstva prestala, podizali crkve, najstarija je u Rimu iz 4. stoljeća, a stoji i danas. Spomendan mu je oduvijek 14. veljače.

Običaj da se Valentin smatra svecem i zaštitnikom zaljubljenih dolazi – što malo tko zna i što je pomalo neobično - i od njegova mjesta u kalendaru. Naime, datum 14. veljače pada poslije božićnih i pobožićnih blagdana, a neposredno prije korizme, pokorničkog vremena duhovne priprave za Uskrs. Nekada se, više nego danas, životni ritam uvelike ravnao upravo prema kalendaru, prema crkvenim blagdanima i liturgijskim vremenima. Događaje nisu vezali samo za datume nego za svetačke spomendane. Sukladno s takvom praksom, Crkva je od vjernika tražila da vjenčanja ne slave u vrijeme velikih blagdana (na Božić, Uskrs) jer su oni zasebna slavlja cijele zajednice, a napose je tražila da se ne priređuju bučne svadbe u liturgijski posebno adventsko i korizmeno vrijeme, već izvan takvih razdoblja. Preporuka vrijedi i danas. Valentinov je kalendarski spomendan baš u takvu vremenu, preporučljivom za svadbene svečanosti. Zato se u negdašnja, staloženija vremena, u tom razdoblju oko Valentinova najviše ženilo i udavalo. Tu je jedan od razloga zašto se baš Valentin štuje kao patron mladih, zaljubljenih, mladenaca, koji se spremaju na ženidbu, vjenčavaju „za Valentinovo“ i po tome pamte taj događaj! Manje se čuje, ali Valentin je općenito zaštitnik skladnoga braka i mladeži koja dorasta za ženidbu.

Druga okolnost zašto je za patrona zaljubljenih odabran upravo Valentin jest samo njegovo ime, koje, kako rekosmo, znači zdrav, krepak, mlad... pa onda, naravno, takav svetac postaje i nebeski zaštitnik svih koji su mladi, žarka srca, razigranih osjećaja, u jednu riječ – zaljubljeni.

Valentin pripada skupini svetaca koji naviještaju proljeće, novi život. I to je treći razlog što je Valentin zaštitnik mladih i zaljubljenih. U starija vremena, kada su ljudi bili bliskiji s prirodom, to se izrazitije doživljavalo. Latinska izreka iz 17. stoljeća kaže: „Festa Valentino rediit lux – quisque sibi sociam iam legit ales avem“. („Došao je Valentinov blagdan, i svaka je ptica već sebi izabrala pticu-družicu“). Jasna aluzija na mladence i zaljubljene. Valentin budi i uspomene i starijima. Zajedništvo i toplo gnijezdo dragi su svakome, bez obzira na životnu dob. Stoga je Valentinovo svima blagdan i za sve dan radosnijih osobnih susreta, iskrena čestitanja i svečanijega svjedočenja uzajamne privrženosti.

       („Imena i imendani – OBITELJSKI IMENAR“, Antun Jarm)