Dan škole

Komemoracija u Gatima

1. listopada 1942.

DAN ŠKOLE 2013.

1. listopada, u jutarnjim satima učenici lokalne osnovne škole u rukama nose cvijeće i svijeće u spomen na mučki ubijene. Prije više od 70 godina, na taj dan se u Gatima i široj okolici dogodio nezapamćen zločin. U jednom danu je gotovo stotinu nevinih ljudi stradalo od ruke talijansko-četničkih krvnika, a cijelo selo je bilo popaljeno i razrušeno. No, narod ovdje ne hrani mržnju, već njeguje spomen na svoje stradale u nadi da se nikad i nigdje ne ponovi nešto slično.

Ustaljen je običaj da na Dan škole, učenici donose cvijeće koje se nosi na spomenike, grobove i grobnice svih dragih nam ljudi kojih se rado prisjećamo.

Budući da škola svojim imenom podsjeća na teške i tužne trenutke ljudske povijesti, i učenici i nastavnici na čelu s ravnateljem sudjeluju na misi zadušnici i komemoraciji u Gatima. Osim što djeca zajedno sa svojim nastavnikom iz Likovne kulture, Božidarom Jerkovićem, prigodno ukrase pano naše škole, svi ostali unutar svog plana i programa pronađu prostora za razgovor o nazivu škole i značenju čina komemoracije.

Tradicionalno, učenici svojim recitiranjem obogate program komemoracije, a već godinama za taj nastup ih priprema nastavnica Hrvatskog jezika u Čišlima, Jadranka Petrušić. Ovaj put, u dogovoru s nastavnicom Jadrankom, ja sam imala čast pripremati djecu za nastup u Gatima.

Odabrala sam tri pjesme i četvero učenika.

1.       Jure Kaštelan „Prvi dan listopada'' recitirala je Klara Marčić, učenica 5. razreda

2.       Viktor Vida  „Pokolj nevinih'' recitirala je Lucija Žuljević, učenica 7. razreda

3.     Tin Ujević  „Pobratimstvo lica u svemiru'' recitirali su Danijela Kuvačić i Mate Vuković, učenici 7. razreda

Prva pjesma je napisana 1982. godine, a pjesnik ju je posvetio tragičnom događaju.  Druga pjesma, iako nije usko vezana sa samim zbivanjima u Gatima i okolici kobnog dana, zrcali univerzalnu pjesnikovu inspiraciju koja proizlazi iz strašnih posljedica ratnih zbivanja u kojima uvijek nastradaju najneviniji. Posljednja pjesma budi nadu u složnu budućnost i uvjerava nas kako

,,Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.''

Učimo i odgajamo djecu u nadi da će znati cijeniti svoju prošlost, ali uvijek s pogledom usmjerenim na budućnost.

Piše: Nikolina Radmilo