Mosor

Stoji čvrsto jedna planina

Pogled sa nje je prava milina.

Visoka i kamenita je jako,

Popeti se na nju nije baš lako.

Mnoge životinje na njoj žive,

I zajedno sa mnom joj se dive.

Na njoj ima puno drače,

Ko je takne malo zaplače.

Jako je lijepa i uvijek kad se šetam,

Mami uberem dva, tri cvijeta.

                                         Meri Beović, 3. r.

Potok Smovo

Potok može malen biti,

Brz kao kola.

Niz doline juri

U sve tuče, ali bez bola.

On žubori, glasno teče,

Ali sakriti se tebi neće.

Ako nešto u njega padne,

Potok nosi, neće da stane.

Prolazi kroz tunele

Koji niz korito slijede,

Pa se slijeva niz kamene

Velike i melene.

No on nije uvijek tu

Zato što ljeto dolazi

Pa zbog jake vrućine

Nažalost odlazi.

                        Anamarija Kuvačić, 4.r.

Naša dika

Oj Mosore, najlipša planino, ja te volin, tu san se rodija. Ti si stina koja dično stoji nad Gatima, malon selu mojen. U sivon kršu plodna zemlja, rađa smokva, loza, maslina stara.

                                                                                                                        Ivan Pivčević, 4.r.

Moja dolina

U dolini mojoj divnoj,

Teče potok i žubori.

Jablani su tu visoki

Samo trava s njima govori.

Rado šetam tom dolinom

Gdje je šuma gusta,

Puna cvijeća i topline,

Hvale su je puna usta.

Draga djeco, čuvajte je

Jer je ona naša mila,

Ako jednom utihne,

Znači da se umorila.

                       Nikola Radostić, 2.r.

Moj zavičaj

Lipšeg mista od ovog

Na cilon svitu nima,

Doli bistra rika,

Gori bila stina.

Pod stinon kuće kamene,

Šume zelene,

Plodne njive.

Tu se meni sunce smije.

Mnogi junaci tu se rodiše

I duša moja za tebe diše.

Uvik ću te volit znaj.

moj lipi, poljički kraj.

                     Antonio Žuljević, 3.r