Povodom Svjetskoga dana vida i Dana bijeloga štapa, 14. 10. 2014. godine Osnovna škola „1. listopada 1942.“ Čišla organizirala je predavanje koje je održao slijepi gospodin Damir Smajo. On je učenicima govorio o tome kako se njemu dogodila iznenadna sljepoća i kako ju je prihvatio.

U prvim trenutcima očaja pomogao mu je prijatelj, a da bi se mogao osposobiti za novi život u tami, potražio je još jednoga vjernoga prijatelja, psa vodiča. S njim je završio obuku, a onda su zajedno krenuli i na ulicu. Nakon devet godina gospodin Smajo svoga je prvoga psa zadržao kao kućnoga ljubimca, a s njim je sada mladi pas Oskar. On na sebi ima volan za upravljanje, gleda pametno i jako je miran. Bilo je dirljivo vidjeti kako svojim prednjim šapama stane na prvu stubu i čeka da to gospodin Smajo osjeti i da sigurno krene dalje. I bijeli štap na sklapanje ima svoju važnu ulogu u životu slijepe osobe i svi su o tome nešto naučili.

U dvorani punoj učenika od prvoga do osmoga razreda vladala je dostojanstvena tišina, mir pun poštovanja. Bilo je i smijeha kad se gospodin Smajo zanimljivo šalio na svoj račun. O svojoj sljepoći i svome životu govorio je prirodno, a djeci i mladima uputio je vrijedne životne poruke. Snažno se svih dojmilo to što, kako je rekao, on više vidi sada, nego dok je mogao očima vidjeti šarenilo svijeta. Upozorio je sve da uvijek pomognu slijepim osobama na ulici i poučio kako to treba činiti. Rekao je kako je tužno kad je u školi slijepi učenik sam i potaknuo djecu da se s takvim osobama više druže.

Gospodin Smajo siguran je u kretanju po gradu i svome stanu, obavlja svakodnevne obveze pa kupuje u samoposluzi i sam kuha za sebe i obitelj. Nije se odao tuzi i beznađu, nego živi punim plućima s nadom u još bolji život. Raspoznaje papirnati novac po njegovoj milimetarskoj razlici u veličini, ali nikad ga nitko nije ni pokušao u tome prevariti. Vrlo je veseo i duhovit čovjek, s mnogo nade i ljubavi prema životu i ljudima u kojima trebaju svi ono lijepo vidjeti. Osjeti se da tako živi u svojoj obitelji i tako odgaja svoju djecu. Na kraju je dopustio svima da pomiluju psa Oskara koji je umiljato uživao s djecom.

                                                                                         Učenice 8. razreda