Heroji Domovinskoga rata, hrvatski branitelji, ljubili su Hrvatsku svim srcem i cijelim svojim bićem, dajući svaki od njih cijeloga sebe i ono najvrjednije što su imali, svoje živote. Veliko im hvala svima na slobodi koju su nam podarili.

U želji da se poklonimo i odamo počast tim hrabrim ljudima, dana 16. studenoga 2017. godine u našu školu pozvali smo jednoga od njih, hrvatskoga branitelja Zlatana Bašića, našega sumještanina, rođenoga Vukovarca. Gospodin Zlatan svjedočio nam je o tome kako se domovina voli i čuva sebedarjem. U Vukovaru je bio ranjen dva puta, u rujnu i studenome 1991. godine, a potom je, nakon sloma vukovarske obrane, odveden u srpski logor, najprije u Stajićevo, a onda u Sremsku Mitrovicu. Nastojao nam je približiti nezamislivi užas devetomjesečnog zarobljeništva u logoru. Poučio nas je kako nije ispravno reći da je Vukovar pao jer je u studenom '91. u Vukovaru bilo oko osamdeset tisuća naoružanih srpskih vojnika, dobrovoljaca, četnika naspram tisuću hrvatskih branitelja. S obzirom na to, nevjerojatno je da se Vukovar uspio odupirati i braniti gotovo puna tri mjeseca.

S velikim poštovanjem, u miru i dostojanstveno, slušali smo živu riječ vukovarskoga branitelja, postojani u želji i odluci da i u slobodi nastavimo voljeti i čuvati našu domovinu. Gospodin Zlatan u tome nam može biti nadahnuće, pokazujući nam put kako se ljubi istina i iskazuje pravo domoljublje, najprije u ratu, a sada i u miru, neumorno promičući vrijednosti Domovinskoga rata.

Snaga se uvijek pronalazi u molitvi pa smo tako i mi prigodni program Dana sjećanja završili molitvom, i to onom za ubojice (književnika Stjepana Lice):

(…)

Bože, neka nam oproste svi, ali molimo te za ubojice.

Molimo te za njihove duše u bezdušnosti njihovoj.

Za njihove oči u zaslijepljenosti njihovoj.

Molimo te za njihove okrvavljene ruke koje sve vode svijeta oprati ne mogu.

Molimo te za njih.

Operi ih ti svojom ljubavlju.