Vukovar je moje srce.

Vukovar je moja bol, moja rana moja čežnja…

Vukovar je moje ime i prezime.

Vukovar je moja obitelj, moja domovina, moj svijet…

             (Martina Baričević, Vukovar je moj svijet)

Svjesni toga da je Vukovar najsnažniji nacionalni simbol Domovinskog rata i njegovih žrtava, simbol neopisive patnje i zločina protiv čovjeka i čovječnosti, nosimo ga na poseban način u svojim srcima i želimo da i našim učenicima bude trajni podsjetnik i pečat na duši. Potrebno je kazivati, slušati, opominjati, spominjati se, podsjećati. I nikad se ne umoriti, zanemariti, preskočiti, zaboraviti, učiniti nevažnim… Jer Ne možemo se odreći Grada… ne možemo se odreći sebe. / Grad je naš… Vukovar živi u nama.

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara obilježili smo dana 15. studenoga, okupljeni u miru i dostojanstvu u zajedničkom glazbeno-poetskom recitalu. Slušali smo pjesme posvećene Vukovaru, braniteljima, nedužnim hrvatskim žrtvama, napaćenoj domovini (Izbor pjesama o žrtvi Vukovara iz pjesničke zbirke Martine Baričević: Krik za Vukovar). Veliki doprinos kulturnom dijelu programa dali su i učenici 5. i 6. razreda svojim molitvama, zahvalama i promišljanjima posvećenim domovini, hrvatskim braniteljima i njihovoj prevelikoj žrtvi.

S čvrstom vjerom i ponosom na vrijednosti poput ljubavi prema braniteljima, Vukovaru, Domovini, životu… čuvamo spomen na svetu žrtvu Vukovara. Patnja hrvatskoga naroda u Domovinskom ratu ne smije biti zaboravljena, a Gradu na kraju posvećujemo Legendu:

Volim te, Grade umorni, Grade ranjeni.

U kolijevci tvojoj sloboda se rađa.

Krvavi križ patnje Dunav odnosi.

Odmori se, Grade, od posljednje bitke.

Vrisak je utihnuo, postaješ legenda života.

A kad jednom ljubav otključa sva vrata,

Ranjeni će kriknuti: „Nikad više, nikad više rata!“

                                    (Martina Baričević, Legenda Vukovaru)