U uvodnom dijelu učenicima je dano niz informacija vezanih uz snimanje igranoga filma – igrani film može nastati prema ideji koju netko ima za film (stvaranje priče, scenarija, knjige snimanja), prema kazališnoj predstavi, koja je najpogodnija kao osnovica za snimanje igranoga filma (najsrodnija s filmom, mada je gluma u kazalištu prenaglašena, a film to ne trpi- istaknute su sličnosti i razlike kazališne predstave i igranoga filma – primjer filma „Sokol ga nije volio“, filma koji je nastao prema kazališnoj predstavi koju je, baš za potrebe kazališta, napisao Fabijan Šovagović), te prema književnom djelu.
Naglašena je fabula koja je važna i za knjiženo djelo i za igrani film (tema, ideja, prostor, likovi, priča…). Zatim su upoznati s adaptacijom ili ekranizacijom (što je to, kako pretočiti književno djelo u igrani film – riječi u sliku i zvuk; poteškoće pri adaptaciji te odluke scenarista i redatelja što će izostaviti iz književnoga djela, ubaciti, prebaciti s početka djela na kraj, ili u sredinu filma, ili uopće neće mijenjati; kako će prikazati glumce (odabir glumaca – posebno kada oni nisu u književnom djelu opisani) i radnju…
Naglašena je i razlika načina prikazivanja događaja, likova, njihovog duševnog stanja i odnosa prema ostalim likovima i sebi. Književno djelo govori riječima i objašnjava čitatelju, a film govori akcijom, pokretom, mimikom…
Spomenuti su neki filmovi koji su nastali prema književnom djelu- „Ritam zločina“, Zorana Tadića – film nastao prema romanu „Dobri duh Zagreba“, Pavla Pavličića; „Glembajevi“;Antuna Vrdoljaka, nastao prema istoimenom djelu Miroslava Krleže, „Družba Pere Kvržice“, Vladimir Tadej, film nastao prema istoimenom romanu Mate Lovraka, „Breza“, Ante Babaje, film nastao prema istoimenom djelu Slavka Kolara…
Zatim je najavljeno gledanje dijela filma „Tko pjeva zlo ne misli“, Kreše Golika, filma koji je nastao prema pripovijetci „Dnevnik malog Perice“, Vjekoslava Majera.

Nakon 40-ak minuta filma, koliko su ga stigli gledati, skrenuta im je pažnja na sličnosti, a posebno na razlike, filma i pripovijetke. Naglašena je radnja: proširena je (dati su primjeri kojih u filmu ima,a u pripovijetci ne), neki dijelovi iz pripovijetke su u filmu „izbačeni“, već sam početak filma ne podudara se s pripovijetkom (ispričan je početak pripovijetke, a učenici su onda naglasili razliku s filmom); naglašen je i odnos Fulira i Ane (koji je u filmu dorađen), učenici su raspravljali o načinu prikaza promjene dana u filmu, o popratnim kadrovima koji slijede nakon najava dana, o odnosu Fulira i Ane, ulozi maloga Perice u filmu, o Franji i teti Mini…Budući da učenici još nisu čitali pripovijetku, način prikaza događaja i likova im je ispričan s pozornice, a onda su oni zaključivali koje su sličnosti i razlike s filmom. Naglašeno je i kako glumci u djelu uopće nisu opisani te kako je odabir glumaca slika svakog pojedinog lika koju je redatelj stvorio čitajući knjigu, kako dijaloga u pripovijetci nema, te kako su redatelj i scenarist morali napisati taj dijalog- pri tome se raspravljalo i o narječju i načinu izgovora teksta, te o glazbi koja slijedi događaje, a za koju u pripovijetci uopće ne doznajemo koja je…