Ah, ta dosadna kiša! Uporno je padala iz dana u dan i naš posjet Erdutskim vinogradima i vinariji činio se nemogućim. No, onda je jedno jutro osvanulo sunce i mi smo se napokon mogli uputiti put vinograda. Ispred škole nas je dočekao već pun autobus učenika iz Dalja i Aljmaša i njihovih učiteljica.

Prvo smo krenuli putem nepreglednih vinograda. Gospođa Mirna Džanko bila je naš vodič toga dana. Proces, od grožđa do vina, mogao je započeti. Prva je na redu bila demonstracija branja grožđa i to, na naše najveće oduševljenje, uz pomoć ogromnog stroja. Zaista nas je sve zadivila njegova veličina i način na koji on obavlja posao. A kakav bi to bio posjet vinogradu, a da ne kušamo to čuveno erdutsko grožđe? Nikakvo blato nije nas omelo da se uvučemo u redove i sladimo raznim grožđem. Učiteljica Katica i njezin razred poveo je pjesmicu o grožđu i svi smo zapjevali. Ljepljivih prstića i punog želuca, uputili smo se natrag u autobus. Trebalo je saznati što se dalje događa s grožđem koje je netom ubrano.

Ubrzo smo stigli u vinariju i nakon prezentacije prerade grožđa u vino, uputili smo se u podrum. Tamo smo vidjeli najveću drvenu bačvu u Europi. U njoj se nalazi 75.000 litara vina, a za njenu izradu bilo je potrebno posjeći čak 109 stabala hrasta. Ukrašena je prekrasnim motivom Posljednje večere. Kušali smo i ukusan sok od grožđa.

Ispunjeni novim spoznajama, uputili smo se kroz redove vinove loze prema obližnjem vidikovcu. Tamo smo uživali u pogledu na Dunav i erdutsku kulu. Uživali smo na svježem zraku i suncu koje nas je baš lijepo grijalo.

No, svemu lijepome dođe kraj i tako je došlo vrijeme za povratak u školu. Zahvalili smo se svojim domaćinima, uz obećanje da ćemo se uskoro opet vratiti. U školi nam je učitelj Igor pripremio pravo gledanje kina, nakon kojeg smo se otišli igrati na školskom dvorištu.

                                                                                                              Učiteljica: Jasmina Beck

FOTOGALERIJA