Hrvatska je postala stranka Ramsarske konvencije 1991. godine. Sukladno obvezama ove Konvencije, svaka stranka treba utvrditi, vrednovati prema utvrđenim kriterijima te prikladno zaštititi močvarna područja na svom teritoriju. Najvrjednija od njih predlažu se za uvrštavanje u Ramsarski popis močvarnih područja od međunarodne važnosti. Hrvatska za sada ima samo četiri Ramsarska područja: park prirode Kopački rit, park prirode Lonjsko polje, planirani park prirode - Delta Neretve i ornitološki rezervat ribnjaci Crna Mlaka. Postoji još niz močvarnih područja koje je tek potrebno vrednovati, a novija ornitološka istraživanja ukazuju na međunarodnu vrijednost i nekih drugih staništa za upis u Ramsarski popis, kao npr. PP Vransko jezero, Ličko polje i Ogulinsko-plaščansko područje, pa je izvjesno da će se broj Ramsarskih područja u Hrvatskoj uvećati.

Zašto su važna močvarna staništa?

Močvarna staništa predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti. Ova vrlo produktivna staništa posebno su značajna zbog bogatstva i raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta. Primjerice, uz njih je ekološki vezano više od 40% vrsta biljaka i životinja. No, jednako kao za ptice i ostale životinje i biljke, močvarna staništa su oduvijek imala značajnu ulogu u razvoju ljudske civilizacije. Ne čudi stoga činjenica kako su se prve civilizacije razvile upravo u dolinama rijeka i poplavnim ravnicama. Na žalost, taj razvoj tekao je na štetu prirodnih resursa na kojima se temeljio.

Isušivanje močvara radi dobivanja poljoprivrednih površina, regulacija tokova rijeka, onečišćivanje komunalnim i industrijskim otpadnim vodama, prekomjerno iskorištavanje njihovih resursa samo su neke od ljudskih aktivnosti koje su uzrokovale nestajanje i degradaciju močvarnih staništa. Tek tijekom posljednjih nekoliko desetljeća porasla je ljudska svijest o vrijednosti i značaju bioloških i hidroloških funkcija močvarnih staništa, a time i potreba da se uskladi razvoj ljudskih aktivnosti sa zaštitom prirode uopće. Najznačajnije funkcije močvarnih staništa su kontrola poplava, obnavljanje podzemnih voda, učvršćenje obala i zaštita od vremenskih nepogoda u obalnom području, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenta, ublažavanje klimatskih promjena, pročišćavanje vode. Osim toga, močvarna staništa predstavljaju spremišta biološke i genetske raznolikosti i staništa brojnih gospodarski iskoristivih biljnih i životinjskih vrsta, a pružaju i mogućnost za razvoj turizma i rekreacije te imaju i kulturnu vrijednost.

O Ramsarskoj konvenciji

Najvažniji međunarodni sporazum o zaštiti močvarnih staništa je Ramsarska konvencija o močvarnim staništima, potpisana u iranskom gradu Ramsaru 1971. godine. Konvencija ima 154 stranke, uključujući i Republiku Hrvatsku. To je međuvladin sporazum koji čini okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i razumnom odnosno održivom iskorištavanju močvarnih staništa. Konvencija obvezuje svaku stranku na opće očuvanje močvara na vlastitom teritoriju, kao i na posebne obveze vezane uz močvarna staništa od međunarodne važnosti koja se upisuju u tzv. Ramsarski popis. Močvarna staništa definirana su kao "područja močvara, bara, tresetišta ili voda, bilo prirodna ili umjetna, stalna ili privremena, sa vodom stajaćicom ili tekućicom, boćatom ili slanom, uključujući morsku vodu, čija dubina za oseke ne prelazi 6 metara." Poseban je naglasak na zaštiti voda, kao glavnog ekološkog čimbenika koji uvjetuje nastanak i opstanak močvarnih staništa. Stranke su obvezne donijeti nacionalne programe zaštite močvarnih staništa i uključiti mjere njihove zaštite i razumnog korištenja u svoje nacionalne planove uređenja i uporabe prostora. Osim toga, obvezne su štiti močvarna staništa utemeljenjem prirodnih rezervata, od kojih najmanje jedan koji zadovoljava kriterije za međunarodnu važnost mora biti predložen za upis u Ramsarski popis. Uvrštavanjem u Ramsarski popis, takvi lokaliteti dobivaju status prirodnog dobra koje predstavlja bogatstvo cjelokupnog čovječanstva.