Učenici su istraživali kako su se školovali djedovi i bake, kakvi su bili učitelji, kako su bile opremljene škole, koje su predmete imali, kako su putovali u školu, a najzanimljivije su im bile, naravno, kazne. Tako su doznali da je postojala magareća klupa, što su packe, tko je bio kažnjen klečanjem na kukuruzu ili stajanjem u kutu. Tjelesne su kazne bile i za neznanje i za dobivanje jedinica – kazne su bile i u školi, a onda i kod kuće od roditelja, jer je bila sramota dobiti jedinicu i biti loš učenik. Najveća je sramota bila ići na razgovor kod ravnatelja i njemu su išli samo najteži slučajevi.

Učenici su prikupili stare fotografije te razgovarali s bakama i djedovima, prabakama i pradjedovima, ali i susjedama. Rezultate su istraživanja izložili na plakatima. Na satu izlaganja projekta gošća je bila majka Doris Dukić, Snježana, koja je spremno stala pred učenike i ispričala kako je izgledalo njezino školovanje. Nije to bilo tako davno, ali je bilo zanimljivo i, ipak, drukčije od današnjega školovanja. Učenici su tada imali domaćinstvo, obranu i zaštitu, prvu pomoć, na vjeronauk su išli samo u crkvu, a informatika je bila gotovo nepoznat pojam. Od stranih jezika učili su najviše ruski i njemački, rijetko je tko učio engleski. U školu se išlo pješice bez obzira na vremenske uvjete. Učitelji su bili strogi, učenike su za neispunjavanje zadaća i loše ponašanje kažnjavali bolnim packama po dlanovima ili klečanjem na zrnima kukuruza, a u najgorem slučaju slanjem kod ravnatelja.

Učenici su sa zanimanjem pratili priču, imali su brojna pitanja, a na kraju su zaključili da je prije škola, možda, ipak bila bolja jer su djeca više učila i radila za školu, ali da je danas ipak bolje jer nema kažnjavanja i nastavnici više nisu strogi kao nekada.

FOTOGALERIJA