DRAGI UČENICI!

Prije svega moramo vam reći, da nam je žao, što je ovo vrijeme tako brzo
prošlo i što se rastajemo.

Teško je vjerovati da su oni preplašeni petaši u tako kratkom vremenu postali mladi ljudi spremni za nove životne putove.

Budite hrabri na tom novom putu, slušajte svoje srce i postupajte po savjesti.

Trudite se ne povrijediti nikoga – ako nekome ne možeš pomoći nemoj mu ni odmoći. Ne činite drugome ono što ne želite da drugi vama čini.

I najvažnije – uvijek težite ka sreći, istini i pravdi.

Mi kao razrednici, možemo tek reći da nam je bila čast pratiti vas kroz sve ove godine odrastanja.

Često niste u potpunosti razumjeli naše postupke, savjete i prijekore no sve je to bilo za vaše dobro.

Sjećat ćemo se naših projekata, izleta, terenske nastave, ekskurzije u Neum i prebrojavanja u autobusu.

Moramo se zahvaliti pedagoginji i ravnatelju kod pomoći pri nestašlucima, svađama i tučama kojih je također bilo.

Hvala svim nastavnicima koji su nam pomogli, te uz mnogo ljubavi i truda usadili u vas znanje.

Hvala defektologinjama na dodatnom poticaju i knjižničarki na strpljenju.

Hvala svom pomoćnom osoblju škole na razumijevanju i pažnji koju su vam pružili – posebno kad ste po stoti put zaboravili ključić od ormarića, tajniku koji vam je bespogovorno dijelio potvrde i kuharicama koje su uvijek imale jedan obrok više.

Dragi učenici, ono što vi u stvari trebate znati je da ćete nam nedostajati. U rujnu će škola bez vas djelovati prazno. No nećemo biti tužni jer ovo nije kraj, već samo kraj početka, a ako nas zatrebate vrata škole će vam uvijek biti otvorena.

Znajte: odijelo nikada nije bili gospodin, niti je haljina bila dama, karakter je ono što je kod čovjeka vrijedno poštovanja. Neka Vam Bog podari zdravlje i mudrost, da mudro koristite zdravlje u svome životu.

Sretno vam bilo, naši osmaši!