Sud je zasjedao pod predsjedanjem časnoga sudca Mateja Blaževića. Namjestili smo klupe kao u pravoj sudnici i kada su svi  zauzeli svoja mjesta, sudski je službenik Toni Rudec najavio ulazak sudca i svi smo ustali. Sudac je pročitao optužbu. Tužiteljicu je utjelovila Antonela Maljur, a braniteljicu Andrea Đanić koje su vrlo argumentirano  naizmjence optuživale ili branile optuženika. Svoje su iskaze dali i svjedoci : Mikina supruga (Mateja Šuvak), Jankić (Marko Dukmenić), gospodin (David Lipovac), Mikin sin ( Tomislav Lozančić). Prije no što su dali svoje iskaze morali su prisegnuti stavivši ruku na Bibliju da će govoriti istinu. Svi su bili vrlo uvjerljivi naizmjence optužujući ili braneći postupke optuženoga. Zanimljivo je da smo               „ uveli“ novi lik koji se ne pojavljuje u Novakovoj pripovijetki, a to je znatiželjna susjeda koja osluškuje i promatra sve što se događa ( Maja Frankić).

Ključni trenutak ovoga „ suđenja“ bio je vrlo uvjerljiv Mikin iskaz ( Antonio Tuzlak). Iskazao je žaljenje i kajanje, a izuzetnom glumom Antonio je prenio Mikine osjećaje rekavši da će mu najteža kazna u životu biti teret koji će „nositi na duši“.

Nakon ispitivanja branitelji i tužitelji  iznijeli  su završne riječi. Predsjednica porote( Laura Hanić) pročitala je odluku  porotničkoga vijeća koje su činili ostali učenici razrednoga odjela. Sve je vrlo marljivo zapisivao zapisničar Josip Kraljević. Odluka je suda: „NIJE KRIV“, no kažnjen je rokom kušnje i satima društveno- korisnoga rada. Iako je  pripovijetka davno napisana, govori i o problemima današnjice: siromaštvo, nezaposlenost, obiteljsko nasilje…

Neuobičajen sat Hrvatskog jezika razveselio nas je, a obradili smo temu građanskoga odgoja u nastavi lektire.

Andrea Đanić,7.a