Svakog proljeća, kako se snijeg otapa daleko u Alpama, tako se podiže razina vode u  Dravi i Dunavu dok se konačno ne izliju u golemo poplavno područje.

Nakon dolaska u Kopački rit, simpatičnim vlakićem dovezli smo se do pristaništa  na Sakadaškom jezeru gdje nas je čekao brod.

Na brodu nam je stručni vodič pričao o čudesnom svijetu divljih gusaka, pataka, roda, čaplji, čigri, labudova, šarana, somova, barskih kornjača i bjelouški, jelena i divljih svinja, a neizostavni su i "vladari" kopačkih šuma - orlovi štekavci. Visoko u krošnjama drveća smještena je najveća kolonija kormorana u Hrvatskoj.

Većinu od 2000 vrsta nismo vidjeli jer su skrivene pod vodom, u trsticima ili šumama lužnjaka, johe i topole. Dobro je da nismo vidjeli previše komaraca, koji su također zaštićeni i ne smiju se ubijati, osim ako vas napadnu. Zato smo u prostorijama prekrasno uređenog prijemnog centra pogledali film koji nam je predstavio Park u svom njegovom bogatstvu, kroz sva četiri godišnja doba. 

Međunarodna suradnja hrvatskih i  mađarskih  državnih i ekoloških institucija prije 6 godina  rezultirala je stavljanjem Rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav pod zaštitu UNESCO-a, unutar kojeg se nalazi i Park prirode Kopački rit. Ta najviša razina zaštite i suradnje daje nam sigurnost i nadu da će posljednji i najveći poplavni močvarni ekosustav u srednjoj Europi biti sačuvan. Tako ćemo jednoga dana moći poslati tamo našu djecu na izlet, baš kao što smo mi šestaši bili prošle srijede.

Poslije razgledavanja Kopačkog rita i ručka na baranjskom imanju „Didin  konak“, zaputili smo se prema Osijeku. Dan je bio prekrasan, čak i prevruć za razgledavanje najvećeg slavonskog grada pa smo obišli samo najpoznatije dijelove: prošetali smo kroz Tvrđu i došli do njenog središnjeg Trga sv. Trojstva, jednog od prepoznatljivih motiva grada, s novčanice od 200 kuna, dalje pokraj Drave pa kroz parkove sve do katedrale.

Nakon kraćeg odmora uputili smo se, umorni i zadovoljni prema Zelini.