Diplomirala je francuski i španjolski jezik. Jedna naša učenica ju je upitala da li joj je bilo teško naučiti te jezike, no ona je spremno odgovorila: „Ne, nije bilo teško! Samo što je francuski jezik ipak teže naučiti nego španjolski!“ Također nam je u razgovoru rekla kako su je djeca iz njezinog razreda zvali štrebericom i to samo zato što je nosila naočale te bila dobra i poslušna učenica. Saznali smo kako je priče počela pisati još od malih nogu budući da je prvu priču stvorila s devet do deset godina. Inspiraciju pronalazi u svakodnevnom životu, kućnim ljubimcima, prirodi i svemu što nas okružuje. Sretna je jer je ostvarila svoje snove tj. radi ono što voli. Spomenula je kako bi joj bio veliki problem da ju stavimo za računalo i da mora nešto raditi jer bi tada pobjegla prije nego što bi sjela za njega, a posjećivati škole i pričati o onom što voli i radi može svakodnevno i nije joj uopće naporno. U razgovoru nam je navela kako kao dijete nije voljela tjelesnu i zdravstvenu kulturu jer nije mogla preskočiti kozlić. Od nje smo dobili i mnogo savjeta vezanih za ljepotu i izgled. I na samom kraju, možemo reći kako nam je bilo jako lijepo i ugodno u razgovoru i druženju s njom.

Napisala: Verlinda Dragaj, učenica 8.c

Fotografije možete pogledati ovdje.