Članovi projektnog tima koji su predstavljali Hrvatsku i OŠ „Đuro Pilar“ bili su profesorica Mirela Šprajc i ravnatelj Igor Nikičić. 

Ravnatelj je prezentirao aktivnosti koje su se odradile od prošle mobilnosti u  Hrvatskoj. Govorio je o satovima koje je prof. Šprajc odradila s učenicima. Predstavio je „Našu malu skladbu“, odnosno zvučnu snimku jednoga dana u školi 2.a razreda. Prof. Šprajc odgovorna je za idejni koncept i zamisao. U ostvarenju skladbe sudjelovali su vjeroučitelj Marko Stojčević i učiteljica Barbara Mikulčić koji su pomagali tijekom snimanja učenika. Učiteljice Senka Jelić i Barbara Mikulčić radile su s djecom na tekstu na hrvatskom jeziku, a učiteljice engleskog jezika Maja Miljković i Ivana Kovačević bile su zadužene za uvježbavanje izgovora i rad s djecom koja su govorila tekst na engleskom jeziku. Ravnatelj je prezentirao i što nam predstoji poslije Švedske. Upoznao je zemlje partnere da smo kao tim koji predstavlja Hrvatsku pokazali kvalitetu, znanje i stučnost zbog čega smo bili pozvani prezentirati projekt na razini naše županije, zatim na razini županije grada Zagreba te na državnoj razini u Varaždinu. Projekt su na županijskim razinama predstavljali ravnatelj Igor Nikičić (pisanje projekta i financije) i Mirela Šprajc,  prof.glazbene kulture (predstavljanje projekta kroz aktivnosti i zadatke koji se odrađuju). Ravnatelj Nikičić prikazao je istraživanje razine zadovoljstva projektom učenika i  roditelja koje je provela psihologinja Ema Dujček.

Prof. Šprajc odradila je sat glazbene kulture s učenicima u razredu. Sat je trajao tridesetak minuta i bilo je prisutno 60-ak učenika. Nakon sata, djeca su usmeno izrazila svoje zadovoljstvo kao i kolegice učiteljice koje su bile u razredu. Djeci se svidio sat i rekli su da im je bilo lijepo.

Učiteljica glazbene kulture iz Švedske Mari Pregmo održala je zanimljive radionice. Prezentirala je sat glazbe zemljama partnerima.

Prof. Šprajc kaže: „Dojmilo me što Mari živi na farmi gdje nas je pozvala u svoj dom na kavu i  kolače. Atmosferi je pridonio i snijeg koji je padao. Moram se diviti toj ženi koja zaslužuje medalju, putuje svaki dan 40 min na posao. Ima 5 odrasle djece, radi u školi i sudjeluje u projektu. Ja joj dajem  medalju, a vjerujem i vi?“

Što se tiče države i škole, prof. Šprajc zamijetila je da je impresivno što nikoga ne morate pitati: “Govorite li engleski?“ Samo se okrenete i počnete razgovarati. Svi vam odmah odgovore na savršenom engleskom uz osmijeh. Razred je jako dobro opremljen, internet je u svim učionicama. Knjižničarka osim što radi u knjižnici dosta vremena provodi u radeći s djecom.

Izdvojila bih nekoliko zanimljivosti vezane uz školu u Švedskoj:

sva djeca hodaju u čarapama u školi, nitko ne nosi papuče
djeca imaju tablete, tako rade matematiku
u školi postoji kuhinja, djeca jedu kuhani ručak i potrebno je otprilike 2 sata da svi ručaju
gotovo sva djeca imaju plavu kosu i morsko plave oči
imaju dnevni boravak za djecu (dijete čiji roditelji rade ostaje u školi i bira što će raditi, cilj je da dijete izrazi svoju kreativnost).

Tekst napisale članice projektnog tima:

Mirela Šprajc, prof.  i Ema Dujček, mag.psych.