Redatelj Mario Kovač Ivaninu je priču osmislio kao dinamičnu i slikovitu adaptaciju, punu kreativnih rješenja. Ova je predstava posebno zanimljiva zbog njene inkluzivne note: znakovnim su jezikom glumci predstavu približili i gluho-nijemim osobama. U trenutku kada Palunkova žena izgubi moć govora, redatelj je dodao znakovni jezik kojim se gluhe osobe širom svijeta koriste te time dobio zanimljivu koreografiju.  Uz navedeno, zanimljiv je i način na koji su izrađeni kostimi i rekviziti: većina je reciklirana, pa stari kišobrani postaju morske meduze, a mitska bića nastaju od različitih kantica i cjedila. Učenicima je u kazalištu bilo jako zabavno i predstava im se svidjela. Glumci su im bili sjajni i smiješni, a scenografija izvrsno osmišljena.

Ribar Palunko i njegova žena prošli su kroz brojne probleme i kušnje kako bi nam prenijeli ovu jednostavnu pouku: „Pazi što želiš kako ti se to ne bi uistinu i ostvarilo!“

O našem razgovoru s redateljem Mariom Kovačem čitajte u novom broju Tintilinića!

Tamara Rakić, mag. educ.