Također je cilj razviti empatiju i razumijevanje za različitosti u tinejdžerskoj dobi, naučiti više o potrazi za vlastitim identitetom i poteškoćama s kojima se susreću djeca i mladi koji „odstupaju“ od određenih društvenih normi ili koji se na bilo koji način percipiraju drugačijima. Radionica se dotiče i teme usamljenosti tijekom odrastanja, kao i teme kreativnosti i umjetnosti kao načina izražavanja i pronalaska sebe.

U filmu smo slušali osobne priče troje mladih ljudi (Korina, David, Gregor) koji progovaraju o sebi, o tome što ih veseli, po čemu su posebni, ali i o iskustvima vršnjačkog zlostavljanja i odbacivanja koje su doživjeli od svojih vršnjaka. Progovaraju i o temama usamljenosti, kreativnosti te o svojim „životnim filozofijama“. Pri kraju filma Gregor, usprkos lošim iskustvima koje je imao, kaže: „Ako se trudim biti sretniji i usrećiti druge ljude, to daje sreću. Plus, plus, plus daju plus.“

Učenici su se aktivno uključili u raspravu iznoseći i vlastita iskustva (loša, ali i ona dobra). Iznosili su i konkretne prijedloge kako pomoći onima koji se osjećaju usamljeno ili odbačeno.

Zaključak radionice je bio da smo svi mi posebni, drugačiji, a neki od nas se ističu po nekoj svojoj nadarenosti i osobini. Ruganje i vrijeđanje, kao ni ignoriranje i odbacivanje nisu načini da se ponašamo prema nekom – sigurno nisu „plus“.