"Kad bi oceani umrli... kao što i hoće, ako i nadalje budemo onečišćivali kontinentalne platoe kanalizacijskim i industrijskim otpadom.. ako ne zaustavimo onečišćenje naftom koja prekriva površine i priječi oksigenaciju, ako oceani umru, nastat će neviđen užas na Zemlji.
Prvo će doći neviđen smrad truleži organske tvari, dižući se s mora, bit će nemoguće živjeti uz obale Zemlje zbog smrada i svi će biti otjerani daleko u njezinu unutrašnjost, a s raspadanjem vegetacije povrh truljenja mrtvih mora, stat će vitalan proces isparavanja.

Klima i padaline ovise o isparavanju i kad to prestane uslijedit će suše i velika glad, a smrću algi u moru i vegetacije na Zemlji zbog suše doći će do smanjenja kisika koji udišemo, jer kisik proizvodi vegetacija i svijet će ostati bez daha.

Oceani održavaju ravnotežu između raznih soli i plinova o kojima ovise naši životi, a kad oceani umru sadržaj ugljik dioksida u atmosferi će rasti i rasti dok ne oblikuje omotač oko Zemlje.

Iz toga će se razviti učinak staklenika - toplina koja se diže sa Zemlje bit će uhvaćena i priklještena pod stratosferom i temperatura zraka i mora će porasti, otapanje polarnog leda u oceane podići će razinu mora za trideset metara u par godina i tako potopiti mnoge velike gradove na našoj Zemlji.

Ako oceani umru, čovjek će umrijeti unutar pedesetak godina, gladujući na visokim planinama, bez hrane i kisika... "

(Iz knjige: Johna Gordona Davisa "Leviathan")

Od 1993. godine, na inicijativu Generalne skupštine UN-a 22. ožujak obilježava se kao Svjetski dan voda kako bi se skrenula pozornost na važnost slatkih voda i podržalo održivo upravljanje slatkovodnim resursima. Svake godine Svjetski dan voda naglašava određeni aspekt slatkih voda, a ove je godine to povezanost i međusobna ovisnost vode i energije.

Vodni resursi su nužno potrebni za proizvodnju i prijenos energije, osobito hidroenergije te energije iz nuklearnih i termalnih izvora. S druge strane oko 8% globalno proizvedene energije utroši se u procesima crpljenja, pročišćavanja i transporta vode korisnicima (potrošačima).

Ove se godine želi usmjeriti posebna pozornost na rješavanje problema nejednakosti u dostupnosti vode i energije, pogotovo za značajan broj ljudi koji danas preživljava bez pristupa pitkoj vodi (780 milijuna), bez adekvatnih sanitarnih uvjeta (2,5 milijarde) i bez električne energije (1,3 milijarde). S obzirom na poznate činjenice koliko nam je voda važna za život i koliko je socijalno-ekonomski razvoj ovisan o vodi, posebni je izazov kvalitetno i dobro upravljati vodnim resursima.  Potražnja za slatkom vodom i energijom u slijedećim desetljećima i dalje će se značajno povećavati. Ovo povećanje postat će veliki izazov i ograničavajući faktor u gotovo svim područjima, a posebno u gospodarstvima odnosno zemljama u razvoju.

Ključne poruke ovogodišnjeg dana su:

• Voda zahtijeva energiju i energija zahtijeva vodu.

• Zalihe su ograničene, a potražnja je u porastu.

• Štednjom energije štedi  se voda. Štednjom vode štedi  se

     energija.

• Stanovništvo u siromašnim, ruralnim područjima hitno treba

   pristup vodi, sanitarnim uslugama i energiji.

• Nužna je usklađenost i koordiniranost politike u  svrhu

   poboljšanju  vodne i energetske učinkovitosti.

Svijet:

Znate li da:

Jedna litra ulja može zagaditi dva milijuna litara vode!

U zemljama u razvoju 80 % bolesti je povezano s vodom!

Petominutnim tuširanjem potroši se oko 100 litara vode!

Svakodnevno od posljedica nedostatka vode umire 3.800 djece!

Pitkom vodom ispiremo WC, zagađenu pijemo

Hrvatska se diči petim mjestom u Europi po obnovljivim zalihama vode, no bogatstvo pitkom vodom ne prati i optimalno gospodarenje istom. Mineralna ulja u vodi na zagrebačkim Vrbanima, fekalije u vodi petrinjskih kućanstava te mazut u vodi za piće u Slavonskom Brodu.

Kada sljedeći put pustite vodu na zahodu, znajte da sav taj sadržaj odlazi u jednu od obližnjih rijeka ili se izljeva u more pedesetak metara od vaše omiljene plaže.

Prve žrtve su alge i sitne životinje, a zatim i ribe. Otpadne vode povećavaju temperaturu mora i rijeka i time dovode do narušavanja prirodne ravnoteže.

Kontinentalni krajevi Hrvatske u nešto su boljoj poziciji od priobalnih i otočnih, zbog strukture tla.

 No pravi problem nastaje u krškim područjima priobalne Hrvatske, gdje kanalizacijski sustav uglavnom ustupa mjesto septičkim jamama.

Krš propušta tekućinu, pa je velika vjerojatnost da će dio sadržaja vaše septičke jame završiti u vodi za piće vašeg susjeda.

No kako bi se počela odvajati voda za piće i kuhanje od vode za sanitarne potrebe, potrebne su velike i skupe prilagodbe.

Za ispiranje sanitarija, zalijevanje cvijeća ili pranje automobila može se koristiti kišnica.

Priča o tome počinje i završava na pojedincima jer sustav za odvajanje voda nije uopće u planu.

Kad vode imamo uvijek i u izobilju, ne razmišljamo o njezinoj vrijednosti.

Voda za većinu ljudi jednostavno izvire iz - slavine.

Rijetko razmišljamo o putu koji je voda morala prijeći kako bi došla do naših kupaonica i kuhinja.
A još nas manje brine kamo odlazi iz sudopera i zahoda.

             “Dobrom čovjeku kap vode je ocean,

             a  zlom je ocean kap vode.”