Valentinovo - Dan zaljubljenih

Iako mnogi Valentinovo ili Dan zaljubljenih smatraju produktom američkog potrošačkog društva, s komentarima kako je dan izmišljen kako bi supermarketi zaradili između Božića i Uskrsa, ovaj praznik je zaista tradicionalan, a korijene vuče još iz Rimskog doba, iz pastirske svečanosti Luperkalije. 15. veljače slavila se svečanost u čast boga Lupercusa, zaštitnika stada i pastira. Uz narodnu proslavu taj dan se obilježavao i posebnim običajem prema kojem su po komadićima papira ispisivana imena djevojaka i stavljana u vrč, a papirić koji bi pojedini mladić izvukao signalizirao bi koja će djevojka postati njegova.   

Današnje Valentinovo ili Dan zaljubljenih koje slavimo 14. veljače nastao je u 3. st. U Rimskom carstvu. Tadašnji car Klaudije dao je naredbu prema kojoj se vojnici nisu smjeli ženiti, jer je smatrao kako se tada ne bi bili spremni boriti u ratu i kako bi radije ostajali kod kuće sa svojim obiteljima.

Svi svećenici osim jednoga – Valentina poštovali su carevu odluku. On je naime potajno održavao vjenčanja mladih parova sve dok ga nisu otkrili i stavili u tamnicu. 14. veljače, večer uoči proslave Luperkalija Valentno je pogubljen, a nedugo zatim narod ga je proglasio svecem.

Kada se kršćanstvo razvilo i kada su se definirali blagdani odlučeno je da se Luperkalije i Dan sv. Valentina spoje u jedan. Luperkalije je s vremenom izgubio značaj, a Valentinovo je postalo dominantno.  

Navodno, i sam običaj slanja čestitki na Valentinovo potječe od svetog Valentina koji je iz tamnice poslao pismo djevojci u koju je navodno bio zaljubljen. Pismo je potpisao s „tvoj Valentin“.

Druga teorija nastanka običaja slanja čestitki kaže kako se u starim vremenima vjerovalo da se ptice počinju pariti 14. veljače, a budući da ptice simboliziraju poruke otuda običaj slanja " Valentinovskih" čestitki.