Što volite pisati i kome su namijenjena vaša djela?
­ Moje knjige su većinom namijenjene mladima, učenicima viših razreda, iako trenutno pišem priče za odrasle.

Što ste željeli biti prije nego što ste postali novinarka?
- Kad sam bila dijete, mislila sam da ću postati frizerka. U školi sam željela postati učiteljica, a kao tinejdžerica sam shvatila da ne znam što želim postati.

Crpite li iz svoga djetinjstva motive za djela namijenjena djeci?
- Većinom su to iskustva odrasle osobe koja se prisjeća djetinjstva. U Maturalcu sam opisala neke svoje profesore i svoja iskustva. Ja nisam išla na maturalac, ali sam taj roman napisala nakon što se moj sin vratio s putovanja, to je i jedan od razloga zašto je pripovjedač u muškom rodu.

Novinarka ste i književnica, koje su sličnosti, tj. razlike između novinarskoga i književnoga stila?

Novinarska vijest mora biti razumljiva svakom čitatelju bez obzira na stupanj obrazovanja, pristup temi mora biti izazovan. Pisanje književnih djela nudi pregršt mogućnosti i ne podliježe pravilima, pisac književnog djela može se prilagoditi različitim likovima, čak i životinjama; može pristupiti jednoj temi na više načina. Tako sam u knjizi Ljubavni slučaj mačka Joje, uz elemente koje treba sadržavati lektira namijenjena petašima, uklopila i elemente krimića i filozofski pristup životinjama.

Uočavate li razliku u čitateljskoj tinejdžerskoj publici danas i kako je to bilo na početku vaše karijere?

-Neki se pokušavaju prilagođavati mladima koji ne vole čitati pa su djela kraća, jednostavnija i tema im je uglavnom ista. Mladim čitateljima ne treba podilaziti na taj način. Interes za knjigu rađa se u najranijem djetinjstvu te se na taj način stvara zahtjevna i zahvalna čitateljska publika.