Svaki školski dan novi je izazov

Početkom drugoga polugodišta razgovarali smo našom novom školskom pedagoginjom Sanelom Mandić Vidaković o privatnim i školskim temama. Pedagoginja Sanela, i sama nekad u osnovnoj školi novinarka, predstavila nam se, otkrila zanimljivosti iz svoga djetinjstva i podijelila s nama male tajne školskoga života.
Kako se postaje školski pedagog?

   -Pedagogija se može studirati jednopredmetno, npr. u Zagrebu ili u Rijeci, dok u Osijeku, gdje sam ja studirala, mora biti u kombinaciji s još nekim predmetom. Ja sam izabrala filozofiju u kombinaciji s pedagogijom, a mogla sam birati između povijesti, hrvatskog jezika i filozofije. Nakon pet godina studija slijedi godinu dana stručnog osposobljavanja u nekoj školi, polažete stručni ispit i onda ste službeno pedagog.
Kada ste odlučili da želite postati pedagoginja?

   -Oduvijek sam htjela završiti neko zanimanje vezano za školu i rad s djecom. Tako sam i odlučila nakon srednje škole, upisala sam pedagogiju i drugi smjer  filozofiju. To znači da mogu raditi u školi kao nastavnica.  Kad sam bila mala, često sam govorila da ću biti liječnica, onda se to negdje izgubilo. Tijekom školovanja razmišljala sam i o zanimanju dizajnera, ali prevagnula je ljubav prema školi i prema djeci.

Što sve obuhvaća vaše zanimanje? Opišite nam čime se sve bavite tijekom svog radnog vremena?
   -Bavim se neposrednim radom s učiteljima i učenicima, ostvarujem suradnju između učitelja i ravnatelja, sudjelujem u organizaciji različitih događanja u školi. Pedagog je, u biti, koordinator između svih. Vođenja pedagoške dokumentacije, razgovori i savjetovanja među učenicima i učiteljima, rješavanja problema kada iskrsnu, upisi učenika u školu, pisanje kurikuluma, školskog plana i programa, planiranje s učiteljima, stručno usavršavanje… Svaki dan je drugačiji, svaki dan se nešto novo događa, najčešće su to neka događanja  u školi koja su predviđena za taj dan ili tjedan, radionica u razrednom odjelu ili učenici dolaze na razgovor.

Koji su izazovi u svakodnevnom školskom životu?

   -Meni je izazov svaki novi školski dan. Koliko god se pripremala, uvijek se nešto neplanirano i neočekivano dogodi. Ali mislim da je to uobičajeno kada radiš u školi koju pohađa jako puno djece i u kojoj radi velik broj djelatnika. Ne može ni jedan dan biti isti. Mislim da je to čar zanimanja pedagoga.

Kakav je osjećaj raditi s djecom?

   -Znači mi puno kad dođe učenik kojemu mogu pomoći savjetom ili mogućim rješenjem problema. Djeca su najiskrenija bića, volim raditi s djecom i najsretnija sam kad iz mog ureda izlaze s osmijehom.

Imate li misao vodilju ili cilj koji si postavljate u radu/svakodnevnom životu?

   -Kada mi je teško, uvijek se sjetim zašto sam izabrala ovo zanimanje  i onda mi je lakše. Nastojim svaki dan biti što bolja u svome poslu i trudim se biti kvalitetnija osoba.
Jeste li prije radili u nekim drugim školama ?
   -Radila sam u srednjoj školi u Našicama, bila sam na stručnom osposobljavanju, nakon toga ostala sam na zamjeni dok je pedagoginja bila na bolovanju. I onda sam igrom slučaja počela raditi kao nestručna zamjena i predavala geografiju koju nisam završila.  Tada sam doslovno svaki dan morala navečer sjediti i učiti geografiju da bih se mogla pripremiti za sljedeći dan.

Imate li hobije? Kako volite provoditi slobodno vrijeme ?

   -Nemam neki klasični hobi, ali volim provoditi vrijeme čitajući knjige i gledajući filmove. I volim jako putovati…

Možete li izdvojiti neku školsku zgodu ili nezgodu kada ste vi bili učenica?

   -U petom razredu, trčala sam hodnikom i pala nasred školskog hola, ispred grupice starijih učenika, osmaša, koji su se smijali. Kasnije su me zadirkivali. Da stvar bude gora, među njima je bila i moja simpatija. Dodatna bruka! Pa evo jedan savjet, nemojte trčati hodnicima!

Imate li savjet za naše učenike?

   -Ja bih voljela da se svi učenici nekada stave na mjesto učitelja i da pokušaju bar jedan dan razmišljati kako je to predavati u razredu, mislim da bi neki tada promijenili svoje ponašanje. Pokušajmo razumjeti jedni druge. Poruka za sve nas je strpljivo i hrabro u novo školsko polugodište!

Lea Makaj, 8.a