Dana 16. studenog 1995. članice UNESCO-a potpisale su i usvojile Deklaraciju o principima tolerancije. U njenom prvom članku objašnjava se značenje pojma tolerancije:

„1.1 Tolerancija je poštivanje, prihvaćanje i uvažavanje bogate raznolikosti svjetskih kultura, oblika izražavanja i načina života. Potiče ju znanje, otvorenost, komunikacija i sloboda misli, savjesti i vjerovanja. Tolerancija je sklad u različitosti. To nije samo moralna dužnost, nego je i politički i zakonski zahtjev. Tolerancija, vrlina koja omogućuje mir, doprinosi zamjeni kulture rata kulturom mira.

1.2 Tolerancija nije ustupak, povlastica, podilaženje ili ugađanje.  Tolerancija je, prije svega, aktivan stav potaknut priznavanjem univerzalnih ljudskih prava i temeljnih sloboda drugih. Ni u kojem se slučaju ne može koristiti za opravdanje kršenja tih temeljnih vrijednosti. Toleranciju trebaju provoditi pojedinci, skupine i države.

1.3 Tolerancija je odgovornost koja podržava ljudska prava, pluralizam (uključujući kulturni pluralizam), demokraciju i vladavinu zakona. Ona podrazumijeva odbacivanje dogmatizma i apsolutizma te potvrđuje standarde postavljene u međunarodnim instrumentima ljudskih prava.

1.4 U skladu s poštivanjem ljudskih prava, ‘življenje’ tolerancije ne znači toleriranje društvene nepravde, napuštanje ili slabljenje nečijeg uvjerenja. To znači da se svatko može slobodno pridržavati vlastitih uvjerenja prihvaćajući da se drugi pridržavaju svojih. To znači prihvatiti činjenicu da ljudska bića, prirodno različita u svom izgledu, položaju, govoru, ponašanju i vrijednostima, imaju pravo živjeti u miru i biti što jesu. To također znači da nečiji stavovi ne smiju biti nametnuti drugima.

Tolerancija se definira kao stav prema kome ili čemu; prema ljudima, idejama, stvarima, kao način postupanja s njima. No to nije nešto s čime se ljudi rađaju. Tolerancija se uči!

Snježana Šulentić, edukacijski rehabilitator