Temperatura vode je važan čimbenik koji uvjetuje razvoj organizama i procese u  okolišu. Najniža izmjerena vrijednost temperature vode iznosila je 5.1 °C (7.ožujka 2015) u Našičkoj rijeci, a najviša 9.17  °C  (4.travnja) u jezeru u parku . Također, prema zbroju srednjih vrijednosti temperatura, najhladnija voda je u Našičkoj rijeci s prosječnom temperaturom 6.05°C, a najtoplija u parku u jezeru s prosjekom 8.45°C. Prosjek se odnosi na razdoblje mjerenja.

Boja vode potječe od otopljene tvari. Promatranjem  smo utvrdili da je voda iz Našičke rijeke svijetlo žute boje, dok je iz jezera u parku voda zeleno-smeđa, a u Lapovcu žućkasta. Teško je povući granicu između boje i prozirnosti. Prozirnost ukazuje na stanje vode, odnosno, količinu fitoplanktona i raznih čestica koje se nalaze u stupcu vode. Što je veća prozirnost manje je takvih čestica i organizama u stupcu vode.  Vodu smo mjerili  pomoću Secchi diska u jezerima, a vodu iz rijeke pomoću Turbidity menzure. Voda je na sve tri lokacije prozirna.  Treba napomenuti jedino da jezero Lapovac nismo mjerili na najvećoj dubini, već na dubini od metar i pol. Miris vode potječe od različitih hlapljivih tvari otopljenih u vodi.  Miris vode je neprimjetan na sve tri lokacije u vrijeme izvođenja terenske nastave.

Kiselost smo mjerili odmah nakon uzimanja vode. Čiste prirodne vode imaju pH 7.0. Normalne pH vrijednosti vodenih staništa koje sadrže ribe leži između 6.0 i 8.0.Najviši pH izmjeren je u jezeru u parku 7.0,  dok su Lapovac i Našička rijeka imali jednaki pH, 6.5. Kiselost vode na sve tri lokacije je u granicama.

Električna vodljivost vode je sposobnost vode da provodi električnu energiju koja ovisi o prisutnosti iona, njihovoj ukupnoj koncentraciji, pokretljivosti i valenciji iona i temperaturi mjerenja. Otopine većine anorganskih spojeva relativno su dobri vodiči. Nasuprot tome, molekule organskih spojeva koje se ne razlažu u vodenoj otopini, električnu struju provode vrlo slabo ili je uopće ne provode. Najveća električna vodljivost izmjerena je u jezeru u parku, 0.077 (S). Najmanju vodljivost imala je voda u Našičkoj rijeci, 0.058 (S).

Koncentracija kisika  je osobito značajna za život u vodenim staništima. Neophodna je za disanje aerobnih organizama u vodi.  Na svim lokacijama izmjerena je koncentracija kisika pomoću reagensa, ali i uspoređena s temperaturama voda jer nivo zasićenja kisikom u velikoj mjeri ovisi o temperaturi. Najniža koncentracija kisika je izmjerena u jezeru u parku i iznosila je 10.25 mg/l, a najviša u Našičkoj rijeci i iznosila je 13.00mg/l. Izmjerene koncentracije su iznad graničnih vrijednosti na sve tri lokacije.

Nitrati se prvenstveno stvaraju bakterijskom oksidacijom amonijaka preko nitrita kao međuprodukta.  Više koncentracije nitrata mogu dovesti do cvjetanja algi. Također, nitrati dolaze u vodu s poljoprivrednih površina jer su sastavni dio umjetnih gnojiva, ali i iz životinjskog izmeta. Količina nitrata bila je podjednaka na sve tri lokacije, tj. 10 mg/l što je ispod granične vrijednosti za vode u kojima žive ribe (20mg/l). Prisustvo nitrita u vodi uvijek ukazuje na onečišćenje vode. U čistim, nezagađenim vodama koncentracija nitrita ne bi trebala prelaziti 0.001 mg/l. Jezero u parku i Našička rijeka imaju 0.1 mg/l nitrita, dok Lapovac ima manje od 0.02 mg/l što pogoduje uzgoju  šaranskih vrsta na toj lokaciji.  Amonijum ion nije otrovan za ribe, no visoke koncentracije mogu dovesti  do značajnog utroška kisika u bakterijskoj razgradnji. Za razliku od njega amonijak je izuzetno toksičan za ribe te povišene koncentracije mogu dovesti do cvjetanja algi. Koncentracija amonijum-iona je ispod graničnih vrijednosti za Lapovac  i jezero u parku ( 0.05 mg/l), dok je u Našičkoj rijeci izmjerena količina amonijuma veća nego je dopušteno, 0.2 mg/l.

Za većinu vodenih organizama željezo je neophodan element u tragovima. Ribama je željezo potrebno za sintezu hemoglobina.  U većim koncentracijama može uzrokovati štetu, pogotovo kod mladih riba.Najveća granična vrijednost je 0.2 mg/l.  Najmanja količina željeza izmjerena je u jezeru u parku 0.05 mg/l., ali niti na druge dvije lokacije koncentracija nije prelazila graničnu vrijednost, već je izmjereno 0.1 mg/l.  Za životinjski i biljni svijet neophodni su i organski i anorganski spojevi fosfora.  S jedne strane dovoljne količine fosfata neophodne su za produkciju vodenog staništa (ribe), a s druge strane, koncentracija fosfata ne bi trebala biti previsoka, budući može doći do cvjetanja algi. U vodi na sve tri lokacije smo dokazali prisutnost fosfata. Fosfati u vodama mogu potjecati iz sredstava za čišćenje, s poljoprivrednih površina jer ih sadrže umjetna gnojiva. Jednaku vrijednost fosfata imaju Našička rijeka i jezero u parku (3.00mg/l), dok je u Lapovcu vrijednost duplo viša, 6 mg/l.

Reakcija između ugljične kiseline i kalcij ili magnezij karbonata dovodi do povećanja koncentracije kalcij i magnezij karbonata otopljenih u vodi. Zbroj koncentracije kalcijevih i magnezijevih iona naziva se ukupna tvrdoća vode te se izražava u stupnjevima njemačke tvrdoće ili u mmol/l. Do određenog stupnja kalcijevi i magnezijevi ioni mogu štititi ribe od niza toksičnih tvari. Najveću ukupnu tvrdoću ima jezero u parku 6.23 mmol Ca/l,  dok najmanju Lapovac 2.136 mmol Ca/l.

Raznolikost vrsta na nekom staništu pokazatelj je zdravog ekosustava. Što je veći broj vrsta u prehrambenoj mreži, bolji su uvjeti za njihovo preživljavanje. Najveću  bioraznolikost  ima jezero Lapovac. Dok je najmanje vrsta zabilježeno u Našičkoj rijeci.