U 4. listopadno jutro 2012. stigli smo u suncem okupane Pivare. Dočekala nas je Andrijanina mama, teta Renata i provele nas nepreglednim pašnjakom. Konji su nas znatiželjno promarali, krave nezainteresirano pasle, a telad i ždrjebad bojažljivo prilazili.

Mališa nije mogao odoljeti maženju i veselo nam je prišao. Svi smo ga s oduševljenjem  dočekali i mazili. Odvažile su se i još neke kobile te pastuh Sokol koji je plijenio svojom veličinom. Nakon dobre šetnje kako bismo što bolje upoznali novu životnu zajednicu goveda, konja i ovaca kojih je bilo sve skupa tristotinjak, ogladnili smo.

U maloj hrastovoj šumici našli smo hlada i okrijepe. Stekli smo nove spoznaje i prionuli na kreativan rad u knjižici koju nam je izradila naša učiteljica u kojoj ćemo ispričati dojmove današnje terenske nastave. Ukrasit ćemo je ilustracijama drveća i plodova slavonskog hrasta ispod kojega smo se slikali kako bismo obilježili ove prekrasne trenutke koje bismo svakako ponovili.

Hvala teti Renati što je bila odlična domaćica i turistički vodič ovim rančem te što smo pod njezinim budnim okom, kao i naše učiteljice, mogli nesmetano hodati i proslaviti dolazak jeseni.

Drugašići s učiteljicom Oliverom