Antonio: Gdje ste se rodili, u kojem ste gradu odrasli i koju ste osnovnu školu polazili?
Jadranka: Rodila sam se i odrasla u Velikoj Gorici gdje i sada živim, a osnovnu školu pohađala sam u  Vukovini nedaleko Velike Gorice.

Antonio: Koji vam je predmet bio najdraži u školi?
Jadranka: Voljela sam najviše društvene predmete: povijest, likovni i hrvatski.
Antonio: Kako ste živjeli u djetinjstvu i  je li to utjecalo na vaš budući život?
Jadranka: Moguće. Puno smo se sastajali i zabavljali kao djeca. Čak sam i vodila jedno malo kazalište. Izrađivali smo lutke od krpica, glumili i družili se.

Marko: Koji fakultet ste polazili i je li to imalo veze s odabirom posla kojim se sada bavite?

Jadranka: Išla sam u srednju školu za odgajateljicu što ima veze s mojim današnjim radom po školama i diplomirala sam povijest likovne umjetnosti što mi je pomoglo u umijeću izrade lutaka koje sama izrađujem. Još sam i bibliotekarka i radila sam 8 godina u knjižnici. Sva ta zanimanja sam napustila i svoj hobi –lutkarstvo pretvorila sam u svoju profesiju i postala samostalni umjetnik. Jako mi je važno da radim ono što volim.

Marko: Što vas je potaknulo da postanete lutkarica i spisateljica?

Jadranka: Kao mala puno sam se družila sa prijateljima, često smo radili lutke i igrali se lutkara i to me nekako zainteresiralo.

Marko: Koliko se već dugo bavite lutkarstvom i književnošću?

Jadranka: Tim poslom se bavim, otprilike 35 godina.

Marko: Može li se danas u Hrvatskoj dobro živjeti od posla kojim se bavite?
Jadranka: Ja sam uspjela stvoriti nešto što je na našem tržištu jedinstveno – književnica sam i lutkarica. To je jedna atrakcija da sama svoje igrokaze prezentiram sa lutkama koje sama izrađujem. Ako se tržištu uspijete nametnuti sa nečim što je interesantno i bez konkurencije može se zaraditi dobra plaća, ali baš da se možeš od umjetnosti obogatiti – ne možeš.

Josip: Koji su vam  pisci najdraži?

Jadranka: Najdraži pisci su mi Stanislav Femenić, Ratko Zvrko i Grigor Vitez. I ja pišem slično njihovom stilu, s dosta šala i rime.

Josip: Koja su vam vaša djela najdraža?

Jadranka: Moja najdraža djela su mi „Šale, trice, zvrndalice˝ po kojima radim lutkarske predstave  i knjiga „Tinka fakinka˝ koja je dobila naziv po mojoj kćeri Tini.

Josip:Mnogo obilazite škole pa nas zanima jesu li današnje generacije učenika drugačije od nekadašnjih (od onih pred 20-tak godina)?

Jadranka: Sve generacije pred kojima sam glumila ili sad glumim sa svojim lutkama zainteresirane su, djeca se smiju i dobro reagiraju, ali primjećujem da su današnja djeca puno slobodnija.

Josip: Koji vam je životni cilj?

Jadranka: Dosta sam životnih ciljeva već ispunila. Želja mi je da budem zdrava te da i  dalje mogu glumiti i napisati još barem dvije knjige.