Šestaši su svojim bajkovitim monolozima dokazali kako se dobro nagrađuje, a zlo je uvijek kažnjeno. Zanimljiv i neobičan sat lektire započeo je kratkim ponavljanjem književnih pojmova, a zatim su oživjeli mnogi bajkoviti likovi. „U izradi lutke pomogla mi je majka, najviše u izradi tijela. Sve su lutke bile jako lijepe i učiteljica ih je jako nahvalila. Najbolji mi je bio Domagoj jer je svoje rečenice upotpunio simpatičnim pokretima lutke“ ispričao je Silvio Pigac.

  Nikola Matijačić voli čitati bajke jer ga vode u svijet nestvarnog i mašte. Najzanimljivija mu je bila priča „Kako je Potjeh tražio istinu“. Domagoj Tota je ispričao kako mu se sviđa ovakav tip sata jer je prštila kreativnost i  mašta. „Moja je lutka bila papirnata, a najbolja mi je bila Martinova drvena. Svi smo imali različite lutke jer u Ivaninim bajkama ima puno ponuđenih likova. Dopalo mi se i učiteljičino fotografiranje svakog učenika, a na kraju je pala i sjajna zajednička fotka.“ Nika Horvatić zaključuje da je sat bilo prepun smijeha i šarenila, prava kreativna ludnica. Osjetila se trema, a najbolje ju je prikrio Domagoj koji je po komentarima mnogih bio najbolji. Bio je to baš dinamičan sat, zaključuju šestaši.