Prošlo je dvadeset i sedam godina od pada grada Vukovara u ruke okupatora. Vukovarski branitelji predali su se nakon 87 dana hrabre borbe.

Dani uoči 18. studenoga protekli su u sjećanju na sve žrtve koje su pale u obrani grada.

Na satima povijesti učenici predmetne nastave upoznati su s povijesnim činjenicama vezanim uz bitku za Vukovar. Priču o gradu heroju učiteljica Mateja Brkić potkrijepila je slikama, video zapisima i glazbom. Priču bismo započeli mirno, u dostojanstvenoj tišini razreda, a završili poznatim zvucima tamburice i stihovima „Ne dirajte mi ravnicu“ i „Vukovar, Vukovar!“.

Posebno nadahnuto i emotivno vukovarsku su priču ilustrirali naši osmaši. Izradili su plakat kojim su prenijeli poruku mira i ljubavi.

Radoznalo su listali spomenicu škole, u kojoj naši osmaši stvaraju svoju priču o gradu, radujući se  posjetu Vukovaru u veljači.

Spomenica je motivirala i sedmaše, koji su tražili zapise svoje braće i sestara, te ih pročitali na satu hrvatskoga jezika.

Antiratna proza Siniše Glavaševića „Priče iz Vukovara“ bila je tema kojom su učenici sedmih razreda i učiteljica Evica Dernej obilježili Dan sjećanja na Vukovar.

„Svemir hoće pjesmu, pjesnika, hoće dušu čovječanstva, a ne njegovu prljavu nadu da će podčiniti svemir. Takvih je malo jer ih oni zli satiru i podmeću im noge. Sreća je dodirnuti svoju zvijezdu. Do nje dug put.“

Uz Imagine Johna Lennona, koji smo zapjevali na kraju sata, bilo je lako zamisliti svijet o kakvom je iz podruma vukovarskog radija pisao Glavašević.

You may say I'm a dreamer,

But Im not the only one.

I hope one day You' ll join us

And the world we ll be as one.