Te njegove krupne oči,

može mačka da svjedoči,

krasile su njemu lice

kao dvije žeravice.

Oči kao zvijezde dv'je,

guste dlake blistave.

Ma naočit mačak, lijep,

samo šteta  - bješe slijep.

Da ga vidiš prvi put,

da mu nisi naviknut;

reklo bi se mačak vidi

toliko se svakom svidi.

Uzalud mu dva dragulja

kao slijepac on baulja

pa ne vidi kud krivulja,

tiho hoda k'o pahulja.

Im'o šapu nadahnutu,

nabasa na mačku žutu,

pričalo su i po selu

da je gurn'o mačku bijelu.

Ženi mlijeko on izvrnu

pa dodirne mačku crnu;

branila se mačka siva

da za sudar nije kriva.

Još je bilo puno zgoda

zbog mačkovog slijepog hoda,

svugdje mačak bješe prav

jer je bio ćorav zdrav.

Sa očima sve mu štima,

nije slijepac po očima;

kaže nema hendikepa

njegova je ljubav slijepa.

Pričao je junak naš

da je srcem bogataš,

na licu mu sreća, smijeh:

„Ljubav nije, ljudi, grijeh!“

Razred: 2.b