A kada mi roditelji nekom kaznom prijete

za svoju sam baku ja najbolje dijete.

Dijete koje nema ni premca, ni mane;

valjda tako bake unučiće brane.

Ruke su joj tople, ali pune bora:

„Šta ćeš, moje dijete, stariti se mora.“

Kad bakine godine jednom otkrijete,

ona mirno kaže da je bila dijete.

Kako moja baka može dijete biti,

ja se toga ne bih mogla dosjetiti?!

A baka se smije kao da se brani:

„Lete brzo godine kao da su dani.“

Učenici 2.b razreda