Ivana Brlić-Mažuranić već je više od stotinu godina među najglasovitijim hrvatskim pripovjedačima te ju se naziva hrvatskim Andersenom. Njena dva najvažnija djela, zbirka bajki Priče iz davnine (1916.) i roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913.) vremenom nisu nimalo izgubili svoj sjaj i vrijednost. Za života je dva puta predložena za Nobelovu nagradu, i prva je žena primljena u članstvo Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU), kao dopisni član (1937.). Djela su joj prevedena na više od 40 jezika. Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića su prevedene, među ostalim, i na kineski, japanski i perzijski jezik.