2020-11-10 11:05:36 Mediteranski dan obale Povodom obilježavanja Mediteranskog dana obale 2020., Splitsko-dalmatinska županija je u suradnji s udrugom Mala filozofija i Priority Actions Programme/Regional Activity Centre (PAP/RAC), organizirala likovno-literarni natječaj za učenike osnovnih škola.Na natječaj je zaprimljeno gotovo 200 radova, i to iz svih krajeva Republike Hrvatske. Primljeni učenički radovi svjedoče o ljubavi prema moru i prirodi, ali prikazuju i osviještenost djece o raznim ugrozama koje nam prijete. Žiri u sastavu Hana Letica (slikarica i profesorica umjetnosti), Nebojša Lujanović (pisac, profesor teorije književnosti i maratonac) te Željka Škaričić (ekologinja i ravnateljica PAP/RAC-a) odabrao je pobjedničke radove. Među hrpom pristiglih radova ove godine je u finale natječaja odabran i rad našeg učenika Grgura Vrcića iz 7. razreda. Nagrade će dodijeliti Splitsko-dalmatinski župan, ravnateljica PAP/RAC-a te voditelji natječaja, na posebnoj svečanosti povodom UN-ovog Svjetskog dana djeteta, 20. studenog 2020. Čestitamo našem Grguru, a u nastavku pročitajte njegov rad!
PET DANA ZA ŽIVOT Prvo poglavlje: Kako je sve počelo? Pet dana. Nama sasvim normalnih, ali jeste li se ikad pitali da oni nekome život znače, bilo to čovjeku, biljci ili životinji? U našem lijepom Jadranskom moru ima mnogo životinjskog svijeta. Raznih riba, školjki, glavonošaca... Nažalost, mnogo tih životinja ugiba od plastike i ostalog smeća, parazita i nafte. Bila jednom jedna periska i zvala se Ana. Ona je poznavala mnogo tamošnjeg živućeg svijeta. Bila je prodavačica morske trave. Živjela je negdje u blizini Makarske. Razne ribe su kod nje kupovale travu. Tijekom slobodnog vremena pričala bi sa društvom. To su uglavnom bile ostale školjke. Jedan dan dok je prodavala morsku travu ispred štanda joj je pala kornjača. Bila je to glavata želva. Gušila se komadom plastike. Periska Ana je brzo izvukla taj komadić i njegovala kornjaču. Kada se probudila, periska ju je upitala: "Kako se zoveš?" "Zlatko, hvala ti na pomoći. Ja sam putnik iz Istre. Tražim mjesto za bolji život jer iz Italije stalno dolazi smeće."-odgovori on "Možeš ostati ovdije, a usput ćeš dobiti i radno mjesto kod mene. Pomoći ćeš mi brati morsku travu." Zlatko je pristao i ostao kod Ane. Nakon dva dana Zlatko se probudio ranije i vidio ronioca kako traži periske. Nije znao što će. Brzo je digao paniku. Roniocu su neke ribe počele smetati, ali to ga nije dovoljno omelo. I baš u pravom trenutku pojavi se morski pas. Ronioc ga je vidio i odmah pobjegao. Svi su slavili hrabrog morskoga psa. Periska Ana ga je pozvala na večeru kod nje. On je naravno pristao. (na večeri) "Dobra večer, ja sam Ante i dolazim iz Brazila. Ondje mnogo love morske pse pa sam morao pobjeći u sigurnije krajeve."-kaže morski pas "Ostani ovdje. Možeš se prijaviti za mjesnog šerifa i čuvati ovo mjesto, a kod mene možeš dobiti smještaj. Upoznaj i Zlatka, on ima sličnu priču kao ti."-kaže ona "Bit će mi čast!" I tako je Ante dobio posao mjesnog šerifa. Jako je dobro pazio da sve bude u potpunome redu. Jedne je noći Zlatko čuo neobične zvukove i osjetio neobične mirise, ali nije ništa vidio. Sa sumnjama se vratio u krevet. Drugo poglavlje: Bitka za život Kada se Zlatko probudio bilo je već jedanaest sati. Uplašio se da kasni na posao, no na radnom mjestu nije bilo periske Ane. Otišao je do njene sobe i vidio da je u nesvjesti! Brzo je pozvao Antu i doktora. Nakon 2 sata pregleda i operacije doktor je rekao Zlatku i Anti da je Anu napao opasan parazit i da je učinio sve da joj još malo produži život. "Treba je odvesti do stare hobotnice u Zadru, jedino on zna kako je izliječiti. Ja sam učinio sve kako bi vam dao što više vremena. Dao sam joj određene trave i lijekove tako da ste dobili nešto manje od pet dana života."-rekao je doktor "Pet dana! Toliko je potrebno za doći do Šibenika, a ne do Zadra!"-kaže Zlatko u panici "Žao mi je, to je sve što sam mogao... Jedino stara hobotnica zna kako izlječiti parazit u periske."-kaže ražalošćeni doktor Ante je malo ohrabrio Zlatka i rekao da on ide s njima. Čim su prije mogli krenuli su. Ante je perisku privezao za Zlatkova leđa tako da ih on može štititi. Dan 1. Ekipa je napustila mjesto. Sa sobom su ponijeli nešto hrane tako da ne moraju stalno gubiti vrijeme na lov. U početku su plivali malo brže. Trebali su dobro isplanirati rutu jer ako odu pre plitko mogu naići na ribarske brodove i smeće. Ante je odlučio da plivaju malo dublje da mogu uhvatiti morsku struju. Iz Makarske su se uputili iza Brača, a ostatak rute je bio od Brača do Primoštena , pa od tu do Kornata i lagano se provući do Zadra preko noći. Kako bi brže došli do struje Zlatko se uhvatio Anti za leđa, a Ante krenuo jako plivati. Prema Antinim izračunima takvom bi brzinom stigli do svakog odredišta za otprilike malo više od dvadeset sati. Navečer su došli do Zlatnog rata i odlučili su nastaviti do Šolte, tamo se odmoriti i uskočiti u struju. Do Šolte su stigli u rano jutro, pojeli malo hrane i odspavali nekoliko sati. Dan 2. Kada se Zlatko probudio nije bilo njihove hrane. Ubrzo je primjetio da su galebovi uzeli hranu. Brzo je probudio Antu. On je razmišljao par minuta i dobio ideju. Uhvatio je malu ribicu i stavio je da pluta na vrhu mora. To je privuklo nahranjene i debeljuškaste galebove da i to uzmu. Čim se njih četvero približilo Ante je odmah skočio i uhvatio ih sve. Tako su Zlatko i Ante lijepo doručkovali. Taman tijekom doručka se probudila i periska Ana iz svoje duge nesvjesti. I ona je dobila malo hrane. Dok je jela oni su joj ispričali o čemu se radi. "Hvala vam što ste odlučili mi pomoći."-kaže periska Ana "Ti se meni spasila život, pa ću i ja tebi."-kaže kornjača Zlatko "Ja sam šerif, to mi je posao, a i dala si mi smještaj."-kaže morski pas Ante I tako su se lagano uputili u morsku struju. Lagano su plovili. Iznenađujuće je što je struja bila slabija nego inače. Zato je Ante morao nositi Zlatka i Anu na leđima i plivati brže. U predvečerje su stigli do Primoštena i tamo večerali. Ante je ulovio još hrane za ujutro. Nakon toga su odspavali. Dan 3. Zlatko se probudio malo ranije i vidio da struja danas vuče jače. Bilo je to zbog vjetra. Probudio je Anu i Antu. Brzo su doručkovali i odmah se uputili u struju. Išli su brzinski do Kornata. Oni su bili jako daleko, ali uz ovu struju su mogli doći do mraka. Usput su našli malo tuna za večeru i doručak ,jer su bile jako velike. Navečer su stali, večerali i naspavali se. Dan 4. Ujutro kad su se svi probudili doručkovali su i malo odmorili. Odjednom je prema njima išlo jato riba iglica. Zlatko i Ana su se zavukli u oklop, a Ante ih dodano štitio svojim tjelom. Nakon što je jato otplivalo, Ante je bio pun rana. To ga je jako boljelo i čak je na nekim mjestima počeo krvariti. Periska Ana je rekla da zna koje morske trave treba pa ju je Zlatko odveo na morsko dno po njih. Nakon branja Ana je zavila Antu s posebnim travama da mu bude bolje. Ante je nakon nekog vremena bio bolje i spreman za put. Sada im je cilj bio s Kornata doći do mosta Ždrelac i preko noći ga prijeći. Tada bi imali otvoren put prema Zadru. Uskočili su u struju i do noći došli do tamo. Lagano su se provukli kroz most i kanal i na kraju kanala se smjestili, pojeli i odspavali. Dan 5. Danas su se svi od uzbuđenja probudili ranije. Odmah su krenuli punom parom prema Zadru. Napokon su stigli. Nedavno je prošlo podne i trebali su što prije naći staru hobotnicu. Došli su ispod morskih orgulja. Ondje je odmarao. Došli su do njega i rekli mu svoj problem. On je rekao da ih treba ostaviti same. Ante i Zdravko su u neizvjesnosti čekali da periska Ana ozdravi. Nakon dva sata orgulje su prosvirale. Hobotnica je pozvala njih dvojicu da dođu. Ana je bila zdrava. Hobotnica im je pokazala parazita. Rekao je da nažalost zbog njih dosta periski ugine jer ih nema tko dovesti. Periska Ana je na to odgovorila: "Ni ne znate koliko sam vam zahvalna!" "Zahvali se prvo svojim prijateljima što su te doveli iz Makarske do ovdje."-kaže on Ana je tada zagrlila i Antu i Zlatka dok se hobotnica zadovoljno smješila. Nakon par dana svi su se vratili kući, a mjesto ih je dočekalo sa velikim oduševljenjem. Nastupilo je veliko slavlje. Nakon toga sve je opet bilo normalno. Svatko se vratio svom poslu, i to je ostala avantura koju oni nikada neće zaboraviti.
Grgur Vrcić, 13 god., OŠ dr. Franje Tuđmana Brela Mentorica: Gorana Babić, prof. |
Osnovna škola "Dr. Franje Tuđmana" Brela |