2010-11-11 15:54:00
IZVANUČIONIČKA NASTAVA
Izvanučionička nastava za učenike od 5. – 8. razreda.
Posjet kazališnoj predstavi „Veli Jože“
i
Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb
Okupljanje učenika za odlazak u Zagreb počelo je oko 7:15h, pred II. osnovnom školom Čakovec. U izvanučioničku nastavu uključeni su učenici od 5. – 8. razreda. Svi su dobili određene zadatke iz pojedinih predmeta. Osobito su se brižljivo trebali pripremiti za hrvatski jezik jer je predstava „Veli Jože“ rađena prema obaveznom lektirnom djelu Vladimira Nazora.
U autobusu je vladalo uobičajeno uzbuđenje. Uz jedno stajanje na autobusnom odmorištu stigli smo do prvog odredišta – kazališta Trešnja. Nakon petnaestominutnog ''smrzavanja'' pred kazalištem, svi smo se udobno smjestili u veličanstvenu kazališnu dvoranu i pripremali se za predstavu radišnog diva koji se zvao Veli Jože.
Svjetla su se ugasila. Nakon nekoliko sekundi pozornica je ''zasvijetlila''. Trenutak bi bio savršen da djeca na tribinama nisu zavrištala iz sveg glasa. No, i ta suvišna upadica ubrzo je završila. Na pozornicu je stupila predivna, blistava žena, obasuta sjajem te počela s pričom. Razni su efekti zalelujali pozornicom, svjetla su se naizmjenično palila i gasila, vjetar je raznosio stvari na sve strane bine. Ti efekti činili su predstavu izuzetno realističnom i nama bliskom. I tako smo, u tišini, pratili doživljaje diva Velog Jože i njegove braće u borbi za pravdu. Priredba je bila užitak za sva osjetila - izmjena boja pozornice, vedra pjesma glumaca i stare drvene sjedalice koje su itekako doprinijele vraćanju u prošlost.
Neobična arhitektura kazališta Trešnja u šarenom staklu, sve nas je odnijela u neki drugi svijet, svijet umjetnosti, svijet u kojem je bujna mašta glavni sudionik. Sve u svemu bilo je to predivno iskustvo, upoznavanje nečeg novog, posebnog, neviđenog.
Nakon toga uslijedio je odlazak u Muzej suvremene umjetnosti koji je bio iznimno zanimljiv. Lijepo je upoznati način prenošenja razmišljanja pojedinih umjetnika u svoje umjetničke ostvaraje. Svako to umjetničko djelo sobom nosi neku pouku. Smatram to vrlo korisnim za sve nas.
Bili smo podijeljeni u skupine. Svaka je skupina dobila svojeg vodiča i krenula u obilazak muzeja. Razgledavanje muzeja završilo je veselim vriscima učenika koji su se spuštali velikim toboganom. Neposredno prije povratka u Čakovec svratili smo, još uvijek posloženi u iste skupine, do McDonalds'a što je mnogima, pretpostavljam, bio najiščekivaniji dio izleta. Potom smo svi zasjeli svoja sjedala u autobusu te oko 17 sati stigli u Čakovec.
Relativno iscrpljeni učenici, nakon cjelodnevnog boravka u Zagrebu, otišli su kućama, vjerujem, puni dojmova, novih doživljaja i iskustava.
Monika Kuček 6.a
|