Za obilježavanje Međunarodnog dana materinskog jezika izdvojili smo dio sata hrvatskoga jezika u četvrtak, 21. veljače. Članovi novinarske družine šestih razreda uspješno su  demonstrirali  svoja mala istraživanja o prošlosti našega jezika, o govoru i pismu naših predaka, te o najznačajnijim spomenicima hrvatske pismenosti.

Osmi su razredi, također novinari, izdvojili prigodne materijale iz biografija i intervjua poznatih hrvatskih pisaca kojima smo se inspirirali za razgovor o snazi jezika i moći riječi. Riječima mislimo, govorimo, pišemo, slikamo, pjevamo, obećajemo, volimo, riječi pretvaramo u djela, kroz riječi živimo, u riječi se pretačemo i nakon života. Riječima nas uče naše mame, tate, djedovi i bake, riječi su obitelj, ljubav, prijateljstvo, sloboda.

Riječi su jezik, a jezik smo mi.

Jezik je naše najveće blago, zaključili smo toga dana. Naše druženje s hrvatskim jezikom završili smo riječima dragulja hrvatske poezije o kojima smo razmišljali, a koje šaljemo svim čitateljima namjernicima u zagrljaj:

„… i zato naš jezik ima sve posebne boje, zvukove, oblike i osebine naše zemlje; buran kao senjska bura, mekan kao dvojnice, zanijet kao procvjetala grana ružmarina, tužan kao kraška pustolina, veseo kao tambura i dubok kao mrak naših šuma i tragika našeg mora. Samo lijepa naša domovina mogaše stvoriti ljepotu divnog našeg jezika, divotu naših riječi krasnih kao naši otoci, 'lijepi vrti morem plivajući'."

Antun Gustav Matoš