Nekad su se maske za fašnik izrađivale ručno.

Maske za lice ljudi najčešće su se izrađivale od starih krpa. Ljudi su iz njih izrezivali oči i usta. Stare krpe prekrivali su raznim bojama, a pritom su se služili„sajhom“, boksom za cipele, šminkom i raznim bojama do kojih su mogli doći.

Žene su obično za fašnik nosile muška odijela, a muškarci ženska. Ljudi koji su bili vješti u izrađivanju maske, pravili su ih od drveta, a zatim su ih bojili. Maske su većinom izrađivali na dan fašnika. Perike su izrađivali od konoplje, a i njih su obojali: plavom, zelenom, ljubičastom…

Na dan samog fašnika ljudi su obukli svoje maske koje su vlastoručno izradili. Zatim su otišli u povorku; u grupiili pojedinačno, kako je tko želio.

Danas  je to posve drugačije. Ljudi maske kupuju dan prije ili dva-tri dana prije fašnika. Rijetko tkou današnje vrijeme sam izrađuje maske. Na taj se način polako gubi veza sa starim običajima i sporijim vremenima. Dok se u vrijeme naših prabaka i sama izrada maski koristila za međusobno druženje, vremena u kojima mi živimo postala su drugačija.

Ipak, ono što je ostalo je osnova fašnika – veselje i druženje pod maskama te zajedničko protjerivanje zime i dozivanje proljeća.