Svatko od nas zasigurno čuva tople i nježne uspomene na prve priče koje je poslušao kao dijete. Najčešće su to bile bajke prepune fantastičnih, čudnovatih bića, karakterističnih crnih ili bijelih likova koji su prenosili priču o borbi Dobra i Zla. Takva su se pripovijedanja poslušala s napetošću, iščekivanjem, ali i s nekom smirenošću – uvijek smo očekivali pobjedu Dobra i ona nikada nije izostajala.

Danas se obilježava Svjetski dan pripovijedanja, što ne smijemo pomiješati s čitanjem. Umijeće usmenoga pripovijedanja u naše je vrijeme zanemarivano. Ljudi nisu navikli slušati; oni vole biti protagonisti, glavni likovi svojih malih životnih priča. Također, umjetnost pripovijedanja, usmenoga izažavanja, u ovo doba plošnih i površnih informacija, brzog informiranja i kratkih uputa, lagano je potisnuta.

Svjetski se dan pripovijedanja može obilježiti upravo pričom, pripovijedanjem. Mogu se tako organizirati zanimljive igre dovršavanja, započimanja ili nastavljanja priče, kojima se ujedno uči strpljivosti, slušanju, usmenom izražavanju korištenjem riječi koje poznajemo, ali i upoznavanjem novih riječi koje možemo čuti u tuđem pripovijedanju, u priči onoga pokraj nas. Slušanjem ćemo mu dati do znanja da nam je važno to što želi reći i da ga cijenimo.

Pokušajmo obilježiti današnji dan isključivanjem elektroničkih naprava i međusobnim druženjem u pripovijedanju. Ugodan vikend!

novinarska družina